Pomolak stvari pod Jejevicama

Sećanje na Vukotu Babovića

Nauka · Opšta fizika 2

Mehanički rotator

V. Babović, B. Stanić, S. Mekić

Osnovni pojmovi

Posmatrajmo na Sl. 1 maleno telo, kuglicu mase mm, koje rotira u horizontalnoj ravni brzinom vv, oko tačke C, na neistegljivom kanapu dužine rr.

Sl. 1 Mehanički rotator

Ovaj fizički sistem poznat je kao mehanički rotator. Kao model raznih pojava, rotator ima znatnu primenu u raznim oblastima fizike.

Kinematika rotatora

Ugaoni pomeraj

Pogledajmo na Sl. 2 situaciju kad kuglica prelazi, za vreme Δt\Delta t, luk dužine Δℓ\Delta \ell - od početne tačke 1 do neke susedne tačke 2. Ugao Δφ\Delta \varphi određuje

Sl. 2 Rotator: uvođenje kinematičkih pojmova

položaj kuglice na krugu. Napišimo prvo poznatu geometrijsku vezu

Δφ=Δℓr(1)\Delta \varphi =\frac{\Delta \ell }{r} \tag{1}

gde je r=∣r⃗1∣=∣r⃗2∣r=\left|\vec{r}_{1}\right|=\left|\vec{r}_{2}\right| poluprečnik kružne putanje. Ugao Δφ\Delta \varphi nazivamo ugaoni pomeraj. Merimo ga u radijanima, po potrebi i u stepenima (360∘=2πrad360^{\circ }=2\pi \text{rad}).

Elementarni ugaoni pomeraj dφd\varphi karakteriše se ne samo svojim iznosom nego je bitno i kojoj ravni pripada. Zato se dφ⃗d\vec{\varphi} tretira kao vektor koji je normalna na tu ravan. Smer mu se nalazi po pravilu desnog zavrtnja: ako se zavrtanj okreće na stranu uvečanja ugla φ\varphi, smer napredovanja zavrtnja poklapa se sa smerom vektora dφ⃗d\vec{\varphi}.

Ugaona brzina

Srednja ugaona brzina se definiše kao odnos ugaonog pomeraja i odgovarajućeg vremenskog intervala:

ωsr=ΔφΔt(2)\omega _{\text{sr}}=\frac{\Delta \varphi }{\Delta t} \tag{2}

Trenutna ugaona brzina se dobija kao rezultat graničnog procesa:

ω=lim⁡Δt→0ΔφΔt.(3)\omega =\mathop{\lim }\limits_{\Delta t\to 0}\frac{\Delta \varphi }{\Delta t}. \tag{3}

Vidimo da je trenutna ugaona brzina prvi izvod ugaonog pomeraja po vremenu, ω=dφ/dt\omega =d\varphi /dt. Ali je, prema (1), dℓ=rdφd\ell =rd\varphi. To znači da je linearna, periferijska brzina kuglice

v=rω.(4)v=r\omega. \tag{4}

Jedinica za ugaonu brzinu je rad/s, radijan u sekundi. Pogodno je u raznim problemima ugaonu brzinu shvatiti kao vektorsku fizičku veličinu: ω⃗=dφ⃗/dt\vec{\omega}=d\vec{\varphi}/dt. Smerovi ω⃗\vec{\omega} i dφ⃗d\vec{\varphi} su podudarni i određuju se pravilom desnog zavrtnja. Ako je smer rotacije suprotan od smera rotacije kazaljke na satu, smer ugaone brzine će biti u smeru z ose (Sl. 3). Vektor ugaone brzine definisan sa sva tri svoja elementa pomoću ovog vektorskog proizvoda:

v⃗=ω⃗×r⃗.(5)\vec{v}=\vec{\omega}\times \vec{r}. \tag{5}

Sl. 3 Vektor ugaone brzine

Vektor ω⃗\vec{\omega} je aksijalni vektor, dok su, na primer, r⃗\vec{r}, v⃗\vec{v} i a⃗\vec{a} polarni vektori.

Ugaono ubrzanje

Srednje ugaono ubrzanje se definiše kao odnos priraštaja ugaone brzine i vremenskog intervala,

αsr=ΔωΔt.(6)\alpha _{\text{sr}}=\frac{\Delta \omega }{\Delta t}. \tag{6}

Trenutno ugaono ubrzanje se poklapa sa srednjim u beskonačno malom vremenskom intervalu:

α=lim⁡Δt→0ΔωΔt.(7)\alpha =\mathop{\lim }\limits_{\Delta t\to 0}\frac{\Delta \omega }{\Delta t}. \tag{7}

Prvi izvod ugaone brzine po vremenu daje veličinu ugaonog ubrzanja. Ono je vektorska fizička veličina, α⃗=dω⃗/dt\vec{\alpha}=d\vec{\omega}/dt; pri kružnom kretanju ω⃗\vec{\omega} menja samo svoju veličinu, ne i pravac. Pravac vektora α⃗\vec{\alpha} poklapa se s fiksnom osom rotacije.

Jedinica za ugaono ubrzanje je rad/s2s^{2}, radijan u sekundu za sekund.

Jednoliko kruženje

Rotator koji se ravnomerno obrće nema ugaono ubrzanje, α⃗=0\vec{\alpha}=0. Zaključujemo da je ugaona brzina konstantna. To znači da relaciju (2) možemo zapisati izostavljajući oznaku za srednju vrednost:

ω=ϕ−ϕ0t.(8)\omega =\frac{\phi -\phi _{0}}{t}. \tag{8}

Odavde dobijamo zakon ugaonog pomeraja:

φ=φ0+ωt.(9)\varphi =\varphi _{0}+\omega t. \tag{9}

Ugao je linearna funkcija vremena. Početni ugao je φ0\varphi _{0}.

Uvešćemo još neke pojmove koji su neophodni pri analizi ovakvog kretanja.

Period TT je vreme potrebno da telo obiđe pun krug. Polazeći od definicije ugaone brzine, možemo odmah zapisati:

T=2πω.(10)T=\frac{2\pi }{\omega }. \tag{10}

Telo u toku vremena t načini n obrtaja. Frekvencija (učestanost) je broj obrtaja u jedinici vremena, f=n/tf=n/t. To odmah daje

f=1T.(11)f=\frac{1}{T}. \tag{11}

Između ugaone brzine i učestanosti postoji veza

ω=2πf.(12)\omega =2\pi f. \tag{12}

Jednoliko ubrzano kruženje

Po definiciji, to je kretanje za koje važi α=const\alpha =\text{const}. U skladu sa relacijom (6) možemo pisati:

α=ω−ω0t.(13)\alpha =\frac{\omega -\omega _{0}}{t}. \tag{13}

Zakon promene ugaone brzine je linearan:

ω=ω0+αt.(14)\omega =\omega _{0}+\alpha t. \tag{14}

Ugaoni pomeraj je integral ove funkcije, te nalazimo

φ=ω0t+12αt2.(15)\varphi =\omega _{0}t+\frac{1}{2}\alpha t^{2}. \tag{15}

Eliminacijom vremena iz prethodne dve relacije dobijamo

ω2=ω02+2αφ.(16)\omega ^{2}=\omega _{0}^{2}+2\alpha \varphi. \tag{16}

Zaključimo: jednoliko ubrzano kruženje rotatora analiziramo pomoću ove tri relacije

ω=ω0+αtφ=ω0t+12αt2ω2=ω02+2αφ.(17)\begin{aligned}\omega =\omega _{0}+\alpha t \\ \varphi =\omega _{0}t+\frac{1}{2}\alpha t^{2} \\ \omega ^{2}=\omega _{0}^{2}+2\alpha \varphi \end{aligned}. \tag{17}

Naravno, ove relacije važe i za jednoliko usporeno kruženje, kada je ugaono ubrzanje negativno pa treba da uzmemo u obzir smenu α=−∣α∣\alpha =-\left|\alpha \right|.

Moment sile

Ako na kuglicu rotatora deluje sila F⃗\vec{F} u ravni kretanja, moramo imati u vidu važnu fizičku veličinu moment sile M⃗\vec{M}. Moment sile se definiše kao vektorski proizvod radijus-vektora kuglice i sile koja ga napada:

M⃗=r⃗×F⃗.(18)\vec{M}=\vec{r}\times \vec{F}. \tag{18}

Sl. 4 Uz pojam momenta sile

Intenzitet momenta sile iznosi:

M=rF sinα.(19)M=rF\,\text{sin}\alpha. \tag{19}

Ova se relacija može napisati i ovako:

M=Fd.(20)M=Fd. \tag{20}

Ovde je d normalno rastojanje od ose rotacije O do pravca dejstva sile. Moment sile je vektorska veličina, čiji pravac je normalan i na pravac vektora r⃗\vec{r} i na pravac sile F⃗\vec{F}. Smer se određuje pravilom desnog zavrtnja, Sl. 7. Naravno, za kružno kretanje pod dejstvom tangencijalne sile biće jednostavno M=FrM=Fr.

Sl. 7 Mehanički rotator, pravci i smerovi vektora

Jedinica za moment sile je kgm2/s2\text{kgm}^{2}/\text{s}^{2}.

Kinetička energija rotatora

Rotator ima kinetičku energiju EkE_{\text{k}} koja je po definiciji polovina proizvoda mv2mv^{2}. Kako je v=rωv=r\omega, biće

Ek=mr2ω22.(21)E_{\text{k}}=\frac{mr^{2}\omega ^{2}}{2}. \tag{21}

Proizvod mr2mr^{2} zovemo moment inercije rotatora:

I=mr2.(22)I=mr^{2}. \tag{22}

Tada možemo napisati:

Ek=Iω22.(23)E_{\text{k}}=\frac{I\omega ^{2}}{2}. \tag{23}

Kinetička energija rotatora jednaka je polovini proizvoda momenta inenrcije i kvadrata ugaone brzine.

Rotacioni rad

Polazimo od definicije rada dA=FdsdA=Fds. Zamenimo ds=rdφds=rd\varphi. Kako je M=FrM=Fr, dolazimo do rezultata

dA=Mdφ.(24)dA=Md\varphi. \tag{24}

Proizvod momenta sile i elementarnog pomeraja daje elementarni izvršeni rad tangencijalne sile.

Rotaciona snaga

Snagu definišemo kao izvršeni rad u jedinici vremena, pa je dA=PdtdA=Pdt. Na osnovu toga i relacije dφ/dt=ωd\varphi /dt=\omega stižemo do rezultata:

P=Mω.(25)P=M\omega. \tag{25}

Snaga rotatora jednaka je proizvodu momenta sile i ugaone brzine. Kao i svaka snaga, meri se jedinicom W (vat).

Moment impulsa rotatora

Kuglica mase mm koja kruži periferijskom brzinom v⃗\vec{v} ima impuls p⃗=mv⃗\vec{p}=m\vec{v}. Moment impulsa je vektorska veličina koja se ovako definiše:

L⃗=r⃗×p⃗.(26)\vec{L}=\vec{r}\times \vec{p}. \tag{26}

Primenjeno na rotator, moment impulsa očito ima intenzitet

L=mvr.(27)L=mvr. \tag{27}

Vektor L⃗\vec{L} leži na osi rotacije i smer mu se određuje pomoću pravila desnog zavrtnja. Ako u (27) stavimo v=rωv=r\omega, i imamo u vidu da je mr2mr^{2} moment inercije, dobijamo

L=Iω.(28)L=I\omega. \tag{28}

Dinamika rotatora

Kad na kuglicu rotatora deluje tangencijalna sila FF, kuglici će rasti moment impulsa LL zbog dejstva momenta sile, FrFr. Kako su povezani vremenski izvod momenta impulsa i moment sile vidimo iz Njutnovog zakona sile: dp=Fdtdp=Fdt. Pomonožimo konstantnim poluprečnikom putanje levu i desnu stranu, pa dobijamo

dLdt=M.(29)\frac{dL}{dt}=M. \tag{29}

Brzina promene momenta impulsa jednaka je momentu sile. Zato ponekad ovaj zakon zovemo jednačina momenata. U opštem slučaju možemo pisati vektorski dL⃗=M⃗dtd\vec{L}=\vec{M}dt pri čemu pod ukupnim momentom M⃗\vec{M} podrazumevamo vektorski zbir momenata svih spoljašnjih sila.

Zakon održanja momenta impulsa

U izolovanom fizičkom sistemu je moment spoljašnjih sila po definiciji jednak nuli. Zato je u tom slučaju

dL⃗dt=0.(30)\frac{d\vec{L}}{dt}=0. \tag{30}

Ovo znači da se vektor L⃗\vec{L} ne menja u vremenu. Drugim rečima, ne menjaju se u vremenu nijedna od komponenata momenta impulsa:

Lx=const,Ly=const,Lz=const..(31)L_{\text{x}}=\text{const},\quad L_{\text{y}}=\text{const},\quad L_{\text{z}}=\text{const}.. \tag{31}

Moment impulsa izolovanog sistema ne menja se makar kakvi bili procesi u sistemu. Mogu postojati i delimično izolovani sistemi: impuls se održava jedino u odnosu na jednu osu.

Jedan opit s rotatorom

Kroz vertikalnu fiksiranu cev protnut je kanap s kuglicom mase mm na kraju. Kuglica može da rotira oko ose koja se podudara sa osom cevi.

Sl. 8 Zakon održanja momenta impulsa: opit

Na početku, kuglica kruži s poluprečnikom r1r_{1}, brzinom v1v_{1}. Onda počinje da deluje sila FF; kuglica počinje da se kreće po spirali kojoj se smanjuje poluprečnik. Na kraju, kugklica rotira po krugu poluprečnika r2r_{2}. Kolika je tu brzina v2v_{2}?

Spoljašnja sila koja deluje na kuglicu stalno je usmerena duž radijusa putanja. Njen moment je stoga jednak nuli. Ako je tako, održava se moment impulsa. Na početku, moment impulsa, koji je usmeren kao i osa rotacije, iznosi r1mv1r_{1}mv_{1}. Na kraju mora imati isto toliki moment impulsa, te je

r2mv2=r1mv1.(32)r_{2}mv_{2}=r_{1}mv_{1}. \tag{32}

Odavde nalazimo traženu konačnu brzinu kuglice:

v2=rr2v1.(33)v_{2}=\frac{r}{r_{2}}v_{1}. \tag{33}

Smanjivanjem radijusa rotacije povećavamo brzinu rotiranja kuglice.


← Elementi akustike · Dinamika čvrstog tela →