Pomolak stvari pod Jejevicama

Sećanje na Vukotu Babovića

Nauka · Eksitacija površinskih elektronskih talasa u plazmi

Glava VI: Eksitacija električnim dipolom na osi plazmenog cilindra u staklenoj cevi

Vukota Babović · 1999

G L A V A VI
EKSITACIJA POVRŠINSKIH TALASA ELEKTRIČNIM DIPOLOM NA OSI PLAZMENOG CILINDRA U STAKLENOJ CEVI
Uvod

Rezultati koji su dobijeni u prethodnoj glavi ove knjige mogu vrlo dobro da posluže za brzi uvid u zaključke i prvu ocenu rezultata, semikvantitativno analiziranje problema eksitacije, te kao polazna osnova za aproksimativne analitičke metode. U praksi se izvode mnogi opiti sa cilindričnim plazmama u staklenim anvelopama konačne debljine; prva rasprostranjena klasa merenja te vrste odnosi se na plazme električnog lučnog pražnjenja u gasovima [17], [96], [117; drugu klasu čine brojni opiti sa tzv. surfatronskim plazmama [97], [100]. Teorijski model takve troslojne sredine može da se uspešno zasnuje prirodnom generalizacijom postupka primenjenog u glavi V i time ćemo se dalje baviti; rezultati koji slede moralo bi da se podudaraju sa zaključcima prethodne glave u graničnom slučaju beskonačno debele dielektrične cevi oko plazme.

Model sredine

Na slici 1 šematski je prikazana sredina sastavljena od tri sloja: unutrašnji medijum I predstavlja kružni cilindar homogene plazme, poluprečnika aa , medijum II stakleni cilindrični sud debljine δ=b−a\delta =b-a i medijum III spoljašnji prostor (vazduh). Prirodno je da koristimo naznačeni cilindrični koordinatni sistem (ρ,ϕ,z\rho ,\phi ,z). U koordinatnom početku je aksijalni Hertzov dipol strujnog momenta JJ, koji osciluje po prostoperiodičnom zakonu vremena exp⁡(iωt)\exp \left(i\omega t\right). Plazmu ćemo tretirati kao hladnu jonizovanu sredinu i prvi medijum poistovetiti sa nekonvencionalnim dielektrikom permitivnosti εp\varepsilon _{p} [125] ; permitivnost staklene anvelope označićemo sa εg\varepsilon _{g}; okolni vazdušni prostor se može poistovetiti sa vakuumom. Kako u sličnim problemima permeabilnost sredina redovno ne igra značajniju ulogu, materijalne karakteristike medijumâ sa slike su

εI≡εp=1−ωp2ω2,(1a)\varepsilon _{I}\equiv \varepsilon _{p}=1-\frac{\omega _{p}^{2}}{\omega ^{2}}, \tag{1a} εII≡εg,(1b)\varepsilon _{II}\equiv \varepsilon _{g}, \tag{1b} εIII=1;(1c)\varepsilon _{III}=1; \tag{1c} μI=μII=μIII=1.(1d)\mu _{I}=\mu _{II}=\mu _{III}=1. \tag{1d}

Ovde je iskorišćena uobičajena oznaka za kružnu plazmenu učestanost koja se preko koncentracije slobodnih elektrona u plazmi nn , naelektrisanja elektrona ee , mase mirovanja elektrona m0m_{0} i električne konstante ε0\varepsilon _{0} izražava formulom

ωp=ne2m0ε0.(2)\omega _{p}=\sqrt{\frac{ne^{2}}{m_{0}\varepsilon _{0}}}. \tag{2}

Kao što se vidi, ovakvim modelovanjem možemo verodostojno reprezentovati mnoge postojeće laboratorijske konfiguracije.

Slika 1. Geometrija problema; jonizovani gas permitivnosti εp\varepsilon _{p} u staklenoj cevi permitivnosti εg\varepsilon _{g}; vazduh (vakuum) oko cevi; poluprečnik plazme aa , debljina zida cevi δ=b−a\delta =b-a; cilindrični koordinatni sistem, tačka M sa tekućim koordinatama: radijus ρ\rho, azimut ϕ\phi, visina zz; aksijalni Hertzov dipol strujnog momenta Je⃗zJ\vec{e}_{z} u koordinatnom početku eksituje elektromagnetsko polje u čiji sastav ulazi i aksijalno simetrični površinski talas koji je podržavan slojevitom cilindričnom strukturom kombinovanom od dielektrika pozitivne i negativne permitivnosti.

Reč je o jednom znatno realističnijem postupku, u poređenju sa analizom dvoslojne strukture, u prethodnoj glavi ove knjige. Inače, izlaganje koje sledi uopštenje je rada [107] i to dvojako: pretpostavlja se da postoji plazmeni stakleni sud a ne vakuum oko plazme i da se može po volji menjati debljina zidova suda.

Izbor antene

Izlaganja u prethodnoj glavi pokazala su da se površinski talasi dadu efikasno lansirati pomoću Hertzovog dipola. I ovde ćemo teorijski tretman provesti predstavljajući antenu kao oscilujući električni dipol, sa homogenom strujom jačine II u kratkoj žici dužine dℓd\ell i koncentrianim naelektrisanjima na njenim krajevima. Gustina struje ovakvog elektromagnetskog izvora simbolički se može prezentovati izrazom

j⃗=J⃗(3)\vec{j}=\vec{J} \tag{3}

gde je J⃗=Idℓ→\vec{J}=Id\overrightarrow{\ell } strujni momenat dipola, a δ(r⃗)()\delta \left(\vec{r}\right)() Diracova delta-funkcija; u cilindričnom (ρ,ϕ,z\rho ,\phi ,z) sistemu (za aksijalno simetričan problem sa slike 1) uzimamo

δ(r⃗)()=δ(ρ)δ(z)2πρ,(4)\delta \left(\vec{r}\right)()=\frac{\delta \left(\rho \right)\delta \left(z\right)}{2\pi \rho }, \tag{4}

u skladu sa pojmom tačkastog izvora u elektromagnetici; videti komentar u Dodatku prethodne glave.

Polazne jednačine

Pošto smo definisali sredinu i antenu, napišimo jednačine relevantne za analizu:

rot H⃗=j⃗\vec{H}=\vec{j} (5)

rot E⃗=−iωμ0H⃗\vec{E}=-i\omega \mu _{0}\vec{H} (6)

Zanemaruju se bilo kakve u vremenu nepromenljive komponente električnog ili mgnetskoh polja, pa se veličine E⃗\vec{E} i H⃗\vec{H} u celosti odnose na elektromagnetsko polje pobuđeno dipolnom antenom. Tragajući za aksijalno simetričnim rešenjem, koje je od prvorazrednog značaja i sa eksperimentalne tačke gledišta [16], [117] od gornjih vektorskih jednačina dobijamo tri skalarne u obliku

−∂Hϕ∂z=iωε0εEρ,(7)-\frac{\partial H_{\phi }}{\partial z}=i\omega \varepsilon _{0}\varepsilon E_{\rho }, \tag{7} 1ρ∂(ρHϕ)∂ρ=iωε0εEz+jz,(8)\frac{1}{\rho }\frac{\partial \left(\rho H_{\phi }\right)}{\partial \rho }=i\omega \varepsilon _{0}\varepsilon E_{z}+j_{z}, \tag{8} ∂Eρ∂Ez−∂Ez∂Eρ=−iωμ0Hϕ.(9)\frac{\partial E_{\rho }}{\partial E_{z}}-\frac{\partial E_{z}}{\partial E_{\rho }}=-i\omega \mu _{0}H_{\phi }. \tag{9}

Uvodeći funkciju potencijala AA pomoću transformacije

H(ρ,z;t)=−∂A(ρ,z;t)∂ρ,(10)H\left(\rho ,z;t\right)=-\frac{\partial A\left(\rho ,z;t\right)}{\partial \rho }, \tag{10}

zapažamo da se komponente vektora električnog polja posredstvom te veličine izražavaju na sledeći način:

Eρ=−iωε0ε∂2A∂z∂ρ,(11)E_{\rho }=\frac{-i}{\omega \varepsilon _{0}\varepsilon }\frac{\partial ^{2}A}{\partial z\partial \rho }, \tag{11} Ez=−iωε0ε[∂2A∂z2+k02εA].(12)E_{z}=\frac{-i}{\omega \varepsilon _{0}\varepsilon }\left[\frac{\partial ^{2}A}{\partial z^{2}}+k_{0}^{2}\varepsilon A\right]. \tag{12}

Ove će jednačine omogućiti potpuno definisanje aksijalno simetričnog površinskog talasa, kada se jednom odredi funkcija potencijala.

Talasna jednačina za potencijal

Lako je iz datih jednačina zaključiti da sama funkcija potencijala zadovoljava talasnu jednačinu koja u prvom medijumu (plazma) ima oblik

∂2A∂ρ2+1ρ∂A∂ρ+∂2A∂z2+k02εpA=−j,(13)\frac{\partial ^{2}A}{\partial \rho ^{2}}+\frac{1}{\rho }\frac{\partial A}{\partial \rho }+\frac{\partial ^{2}A}{\partial z^{2}}+k_{0}^{2}\varepsilon _{p}A=-j, \tag{13}

u drugom (staklena cev permitivnosti εg\varepsilon _{g}), gde nema izvora zračenja,

∂2A∂ρ2+1ρ∂A∂ρ+∂2A∂z2+k02εgA=0,(14)\frac{\partial ^{2}A}{\partial \rho ^{2}}+\frac{1}{\rho }\frac{\partial A}{\partial \rho }+\frac{\partial ^{2}A}{\partial z^{2}}+k_{0}^{2}\varepsilon _{g}A=0, \tag{14}

a u trećem (vazduh jedinične permitivnosti ), takođe bez izvora,

∂2A∂ρ2+1ρ∂A∂ρ+∂2A∂z2+k02A=0,(15)\frac{\partial ^{2}A}{\partial \rho ^{2}}+\frac{1}{\rho }\frac{\partial A}{\partial \rho }+\frac{\partial ^{2}A}{\partial z^{2}}+k_{0}^{2}A=0, \tag{15}

gde je upotrebljena uobičajena oznaka za talasni broj e. m. talasa u slobodnom prostoru, k0=ωc0k_{0}=\frac{\omega }{c_{0}}, a c0=1ε0μ0c_{0}=\frac{1}{\sqrt{\varepsilon _{0}\mu _{0}}} je brzina svetlosti u vakuumu. Vidimo da se radi o parcijalnim linearnim diferencijalnim jednačinama koje mogu biti i nehomogene, sa izvorima tipa delta-eksitacije; jednačine se mogu rešavati nekom od metoda koje se istražuju u matematičkoj fizici. Ovde ćemo primeniti postupak zasnovan na primeni Fourierove transformacije, uz primenu graničnog uslova kojim se valorizuje učinak tačkastog izvora.

Rešavanje talasne jednačine

Primenićemo metod Fourierove transformacije; za Fourierovu sliku potencijala u prvom medijumu pišemo

a1=a_{1}= {AI}\left\{A_{I}\right\} ≡∫−∞+∞AIeiζzdz.\equiv \int\limits_{-\infty }^{+\infty } A_{I}e^{i\zeta z}dz. (16)

Pošto je, imajući u vidu jed. (4)

∫−∞+∞jeiζzdz=Jδ(ρ)2πρ,(17)\int\limits_{-\infty }^{+\infty } je^{i\zeta z}dz=J\frac{\delta \left(\rho \right)}{2\pi \rho }, \tag{17}

iz jed. (13) nalazimo običnu diferencijalnu nehomogenu jednačinu za veličinu a1a_{1}

d2a1dρ2+1ρda1dρ−(ζ2−k02εp)a1=−Jδ(ρ)2πρ.(18)\frac{d^{2}a_{1}}{d\rho ^{2}}+\frac{1}{\rho }\frac{da_{1}}{d\rho }-\left(\zeta ^{2}-k_{0}^{2}\varepsilon _{p}\right)a_{1}=-J\frac{\delta \left(\rho \right)}{2\pi \rho }. \tag{18}

Odgovarajuća homogena diferencijalna jednačina dobro je poznati Besselov tip jednačine [1] pa odmah pišemo rešenje

a1=C1I0(u1ρ)+CK0(u1ρ),(19)a_{1}=C_{1}I_{0}\left(u_{1}\rho \right)+CK_{0}\left(u_{1}\rho \right), \tag{19}

gde su I0I_{0} i K0K_{0} modifikovane Besselove funkcije prve i druge vrste nultog reda i argumenta

u1ρ=ζ2ρ2−k02εpρ2.(20)u_{1}\rho =\sqrt{\zeta ^{2}\rho ^{2}-k_{0}^{2}\varepsilon _{p}\rho ^{2}}. \tag{20}

Pojavile su se i dve integracione konstante, C1C_{1} i CC; njih ćemo kasnije određivati, u sklopu celog sistema integracionih konstanti, pri ćemu ćemo pokazati da je konstanta uz modifikovanu funkciju KK u direktnoj vezi sa strujnim momentom dipola; taj deo rešenja, dakle, direktno uračunava primarnu karakteristiku antene. Primenom definicije (10) nalazimo sliku jačine magnetskog polja u plazmi, {H1}\left\{H_{1}\right\}

h1=−C1u1I1(u1ρ)+Cu1K1(u1ρ),(21)h_{1}=-C_{1}u_{1}I_{1}\left(u_{1}\rho \right)+Cu_{1}K_{1}\left(u_{1}\rho \right), \tag{21}

gde su se pojavile Besselove funkcije prvog reda. Samim tim odmah možemo da nađemo i slike komponenti električnog polja u plazmi. Polazeći od jed. (12) formiramo izraz {Ez1}\left\{E_{z1}\right\} koji važi za plazmenu sredinu, sa rezultatom

ez1=iu12ωε0εp[C1I0(u1ρ)+CK0(u1ρ)].(22)e_{z1}=\frac{iu_{1}^{2}}{\omega \varepsilon _{0}\varepsilon _{p}}\left[C_{1}I_{0}\left(u_{1}\rho \right)+CK_{0}\left(u_{1}\rho \right)\right]. \tag{22}

Na sličan način je rezultat transformacije {Eρ1}\left\{E_{\rho 1}\right\}, v. jed. (11)

eρ1=−u1ζωε0εp[−C1I1(u1ρ)+CK1(u1ρ)].(23)e_{\rho 1}=-\frac{u_{1}\zeta }{\omega \varepsilon _{0}\varepsilon _{p}}\left[-C_{1}I_{1}\left(u_{1}\rho \right)+CK_{1}\left(u_{1}\rho \right)\right]. \tag{23}

Sada se možemo pozabaviti i Fourierovim transformacijama polja u drugom medijumu; izostavićemo međukorake koji su potpuno slični onim koji su prezentirani gore. Polazeći od jed. (14) dobijamo

ρ2d2a2dρ2+ρda2dρ−(ζ2ρ2−k02εgρ2)a2=0.(24)\rho ^{2}\frac{d^{2}a_{2}}{d\rho ^{2}}+\rho \frac{da_{2}}{d\rho }-\left(\zeta ^{2}\rho ^{2}-k_{0}^{2}\varepsilon _{g}\rho ^{2}\right)a_{2}=0. \tag{24}

Ako skraćeno napišemo

u2ρ=ζ2ρ2−k02εgρ2,(25)u_{2}\rho =\sqrt{\zeta ^{2}\rho ^{2}-k_{0}^{2}\varepsilon _{g}\rho ^{2}}, \tag{25}

(u2u_{2} će se u kasnijem postupku, slično kao i u1u_{1} , transformisati u tzv. transverzalni talasni broj), rešenje jed. (24) je (up. sa rešenjem u prvom medijumu, jed. (19))

a2=C2I0(u2ρ)+C3K0(u2ρ),(26)a_{2}=C_{2}I_{0}\left(u_{2}\rho \right)+C_{3}K_{0}\left(u_{2}\rho \right), \tag{26}

gde su se pojavile dve nove integracione konstante, C2C_{2} i C3C_{3} . Transformacija za jačinu magnetskog polja u oblasti a<ρ<ba<\rho <b je

h2=−C2u2I1(u2ρ)+C3u2K1(u2ρ),(27)h_{2}=-C_{2}u_{2}I_{1}\left(u_{2}\rho \right)+C_{3}u_{2}K_{1}\left(u_{2}\rho \right), \tag{27}

a za slike komponenti vektora jačine električnog polja dobijamo

ez2=iu22ωε0εg[C2I0(u2ρ)+C3K0(u2ρ)],(28)e_{z2}=\frac{iu_{2}^{2}}{\omega \varepsilon _{0}\varepsilon _{g}}\left[C_{2}I_{0}\left(u_{2}\rho \right)+C_{3}K_{0}\left(u_{2}\rho \right)\right], \tag{28} eρ2=−u2ζωε0εg[−C2I1(u2ρ)+C3K1(u2ρ)].(29)e_{\rho 2}=-\frac{u_{2}\zeta }{\omega \varepsilon _{0}\varepsilon _{g}}\left[-C_{2}I_{1}\left(u_{2}\rho \right)+C_{3}K_{1}\left(u_{2}\rho \right)\right]. \tag{29}

Na kraju da napišemo i transformisane veličine koje se odnose na treći medijum, prostor oko cevi:

a3=C4K0(u3ρ),(30)a_{3}=C_{4}K_{0}\left(u_{3}\rho \right), \tag{30} h3=C4u3K1(u3ρ),(31)h_{3}=C_{4}u_{3}K_{1}\left(u_{3}\rho \right), \tag{31} ez3=iu32ωε0C4K0(u3ρ),(32)e_{z3}=\frac{iu_{3}^{2}}{\omega \varepsilon _{0}}C_{4}K_{0}\left(u_{3}\rho \right), \tag{32} eρ3=−u3ζωε0C4K1(u3ρ).(33)e_{\rho 3}=-\frac{u_{3}\zeta }{\omega \varepsilon _{0}}C_{4}K_{1}\left(u_{3}\rho \right). \tag{33}

Ovde je C4C_{4} poslednja u nizu integraciona konstanta, dok je

u3ρ=ζ2ρ2−k02ρ2.(34)u_{3}\rho =\sqrt{\zeta ^{2}\rho ^{2}-k_{0}^{2}\rho ^{2}}. \tag{34}

Pozabavićemo se sada primenom graničnih uslova i određivanjem četiri integracione konstante u funkciji konstante CC koju ćemo na kraju takođe izračunati.

Granični uslovi zadatka

Prvo ćemo zahtevati da je funkcija hh neprekidna na površini ρ=a\rho =a. Taj uslov daje jednačinu

−u1aI1(u1a)C1+u1aK1(u1a)C=−u2aI1(u2a)C2+u2aK1(u2a)C3.(35)-u_{1}aI_{1}\left(u_{1}a\right)C_{1}+u_{1}aK_{1}\left(u_{1}a\right)C=-u_{2}aI_{1}\left(u_{2}a\right)C_{2}+u_{2}aK_{1}\left(u_{2}a\right)C_{3}. \tag{35}

Neprekidnost funkcije eze_{z} na istoj površini dovodi do relacije

εg(u1a)2[I0(u1a)C1+K0(u1a)C]=εp(u2a)2[I0(u2a)C2+K0(u2a)C3].(36)\varepsilon _{g}\left(u_{1}a\right)^{2}\left[I_{0}\left(u_{1}a\right)C_{1}+K_{0}\left(u_{1}a\right)C\right]=\varepsilon _{p}\left(u_{2}a\right)^{2}\left[I_{0}\left(u_{2}a\right)C_{2}+K_{0}\left(u_{2}a\right)C_{3}\right]. \tag{36}

Kontinuitet funkcije hh na graničnoj površini stakla i vazduha daje:

u3adK1(u3ad)C4=−u2adI1(u2ad)C2+u2adK1(u2ad)C3(37)u_{3}adK_{1}\left(u_{3}ad\right)C_{4}=-u_{2}adI_{1}\left(u_{2}ad\right)C_{2}+u_{2}adK_{1}\left(u_{2}ad\right)C_{3} \tag{37}

(dd je količnik poluprečnikâ cevi, d=bad=\frac{b}{a}). Na kraju, zahtevajmo i kontinuitet funkcije eze_{z} na istoj površini, pa će biti:

εg(u3ad)2K0(u3ad)C4=(u3ad)2[I0(u2ad)C2+K0(u2ad)C3].(38)\varepsilon _{g}\left(u_{3}ad\right)^{2}K_{0}\left(u_{3}ad\right)C_{4}=\left(u_{3}ad\right)^{2}\left[I_{0}\left(u_{2}ad\right)C_{2}+K_{0}\left(u_{2}ad\right)C_{3}\right]. \tag{38}

Imajući u vidu poslednje četiri relacije, možemo napisati jednačinu

M⋅ℜ=CN,(39)M\cdot \Re =CN, \tag{39}

gde je M kvadratna matrica četvrtog reda,

M=(mij)14,(40)M=\left(m_{ij}\right)_{1}^{4}, \tag{40}

dok su ℜ\Re i NN vektori; prvi reprezentuje integracione konstante CiC_{i} a drugi je u vezi sa slobodnim članovima sistema jednačina:

ℜ=[C1C2C3C4],N=[N1N200].(41)\Re =\left[\begin{matrix}C_{1} \\ C_{2} \\ C_{3} \\ C_{4}\end{matrix}\right],N=\left[\begin{matrix}N_{1} \\ N_{2} \\ 0 \\ 0\end{matrix}\right]. \tag{41}

Uvedimo veličinu Δ\Delta, determinantu sistema jednačina (39):

Δ=det⁡(M).(42)\Delta =\det \left(M\right). \tag{42}

Neka je MiM_{i} matrica koja se dobija od matrice MM kada se njena i-ta kolona zameni članovima vektora NN. Neka je pritom odgovarajuća determinanta

Δi=det⁡(Mi).(43)\Delta _{i}=\det \left(M_{i}\right). \tag{43}

Tada je za svako i od 1 do 4

Ci=CΔiΔ.(44)C_{i}=C\frac{\Delta _{i}}{\Delta }. \tag{44}

Pokažimo sada na koji se način može izračunati konstanta CC.

Izračunavanje konstante CC

Pretpostavimo da se gustina struje dipola, umesto jednačinom (4) može opisati relacijom

δ(r⃗)()=δ(ρ−R)δ(z)2πρ,(45)\delta \left(\vec{r}\right)()=\frac{\delta \left(\rho -R\right)\delta \left(z\right)}{2\pi \rho }, \tag{45}

tj. da imamo oscilujući izvor tipa (uslovno rečeno) šupljeg dipola koji u granici R→0R\to 0 postaje standardni električni dipol. Tada umesto naše jed. (18) imamo

ρd2a1dρ2+da1dρ−(ζ2−k02εp)ρa1=−Jδ(ρ−R)2π.(46)\rho \frac{d^{2}a_{1}}{d\rho ^{2}}+\frac{da_{1}}{d\rho }-\left(\zeta ^{2}-k_{0}^{2}\varepsilon _{p}\right)\rho a_{1}=-J\frac{\delta \left(\rho -R\right)}{2\pi }. \tag{46}

Izvršimo sledeću integraciju:

∫ρa′′R−rR+r∫+∫a′R−rR+r∫(47)\int\limits \rho a''R-rR+r\int +\int\limits a'R-rR+r\int \tag{47}

Integrand trećeg integrala kontinualno se menja pri prolasku kroz površinu ρ=R\rho =R ; integral na desnoj strani jednak je jedinici. Zato je

ρda1dρ∣R+r−ρda1dρ∣R−r=−J2π.(48)\left.\rho \frac{da_{1}}{d\rho }\right|_{R+r}-\left.\rho \frac{da_{1}}{d\rho }\right|_{R-r}=-\frac{J}{2\pi }. \tag{48}

Odavde neposredno sledi

R[C1u1I0(u1R)−Cu1K1(u1R)]−RAu1I1(u1R)=−J2π,(49)R\left[C_{1}u_{1}I_{0}\left(u_{1}R\right)-Cu_{1}K_{1}\left(u_{1}R\right)\right]-RAu_{1}I_{1}\left(u_{1}R\right)=-\frac{J}{2\pi }, \tag{49}

gde je A neka nova konstanta. Kako za mali argumenat z≡u1Rz\equiv u_{1}R izraz zI0(z)→0zI_{0}\left(z\right)\to 0 , kao i zI1(z)→0zI_{1}\left(z\right)\to 0 , a zK1(z)→1zK_{1}\left(z\right)\to 1 , vidimo da je u granici

C=J2π,(50)C=\frac{J}{2\pi }, \tag{50}

što je i trebalo dokazati. Stoga možemo smatrati da su sada naša rešenja (44) definitivno određena.

Integralni izrazi za potencijale

Naše transformacije funkcije potencijala su sada izračunate; navedimo ih redom za sva tri medijuma, polazeći od plazmenog dela:

a1(ρ,ζ)=J2π[Δ1ΔI0(u1ρ)+K0(u1ρ)],(51)a_{1}\left(\rho ,\zeta \right)=\frac{J}{2\pi }\left[\frac{\Delta _{1}}{\Delta }I_{0}\left(u_{1}\rho \right)+K_{0}\left(u_{1}\rho \right)\right], \tag{51} a2(ρ,ζ)=J2π[Δ2ΔI0(u2ρ)+Δ3ΔK0(u2ρ)],(52)a_{2}\left(\rho ,\zeta \right)=\frac{J}{2\pi }\left[\frac{\Delta _{2}}{\Delta }I_{0}\left(u_{2}\rho \right)+\frac{\Delta _{3}}{\Delta }K_{0}\left(u_{2}\rho \right)\right], \tag{52} a3(ρ,ζ)=J2πΔ4ΔK0(u3ρ).(53)a_{3}\left(\rho ,\zeta \right)=\frac{J}{2\pi }\frac{\Delta _{4}}{\Delta }K_{0}\left(u_{3}\rho \right). \tag{53}

Pređimo na izračunavanje samih potencijala kao funkcija od aksijalne i radijalne koordinate, po formulama

Ai(ρ,z)=12π∫−∞+∞ai(ρ,ζ)e−iζzdζ.(54)A_{i}\left(\rho ,z\right)=\frac{1}{2\pi }\int\limits_{-\infty }^{+\infty } a_{i}\left(\rho ,\zeta \right)e^{-i\zeta z}d\zeta . \tag{54}

Za plazmu, staklenu anvelopu i vazduh biće, redom

A1(ρ,z)=J(2π)2∫−∞+∞[Δ1ΔI0(u1ρ)+K0(u1ρ)]e−iζzdζ,(55)A_{1}\left(\rho ,z\right)=\frac{J}{\left(2\pi \right)^{2}}\int\limits_{-\infty }^{+\infty } \left[\frac{\Delta _{1}}{\Delta }I_{0}\left(u_{1}\rho \right)+K_{0}\left(u_{1}\rho \right)\right]e^{-i\zeta z}d\zeta , \tag{55} A2(ρ,z)=J(2π)2∫−∞+∞[Δ2ΔI0(u2ρ)+Δ3ΔK0(u2ρ)]e−iζzdζ,(56)A_{2}\left(\rho ,z\right)=\frac{J}{\left(2\pi \right)^{2}}\int\limits_{-\infty }^{+\infty } \left[\frac{\Delta _{2}}{\Delta }I_{0}\left(u_{2}\rho \right)+\frac{\Delta _{3}}{\Delta }K_{0}\left(u_{2}\rho \right)\right]e^{-i\zeta z}d\zeta , \tag{56} A3(ρ,z)=J(2π)2∫−∞+∞Δ4ΔK0(u3ρ)e−iζzdζ.(57)A_{3}\left(\rho ,z\right)=\frac{J}{\left(2\pi \right)^{2}}\int\limits_{-\infty }^{+\infty } \frac{\Delta _{4}}{\Delta }K_{0}\left(u_{3}\rho \right)e^{-i\zeta z}d\zeta . \tag{57}

Po ovim formulama može se celovito ispitivati elektromagnetsko polje pobuđeno antenom u datom složenom okruženju. Pogledajmo u sledećem odeljku pobliže koji rezultati slede iz opisanog pristupa problemu lansiranja površinskog talasa.

Konturna integracija

Pozabavimo se na početku rešavanjem integrala (55). Integral se uzima duž realne ose u kompleksnoj ζ\zeta ravni. Takav nesvojstveni integral rešavamo metodama kompleksne integracije [94]. Prethodno se razmatra odgovarajući krivolinijski integral kompleksnog integranda. Efikasno je konturu integracije izabrati kao što je pokazano na slici 2.

Slika 2. Uz rešavanje integrala (55); kontura integracije krivolinijskog integrala u kompleksnoj ζ\zeta ravni; polukrug poluprečnika rr se zatvara sa negativne strane ravni, za analizu prostiranja površinskog talasa duž pozitivnog smera zz ose; β\beta pol prvog reda koji doprinosi amplitudi površinskog talasa; četiri tačke grananja na realnoj osi: ±k0\pm k_{0} i ±εgk0\pm \sqrt{\varepsilon _{g}}k_{0} , jedna tačka grananja na negativnoj imaginarnoj poluosi: −i∣εp∣k0-i\sqrt{\left|\varepsilon _{p}\right|}k_{0}; evaluacija zaseka daje radijacione i evanescentne komponente zračenja (up. sa grafikom u prvoj glavi).

Kompleksni integrand u posmatranom slučaju ima četiri tačke grananja na realnoj osi na mestima ζ=±k0\zeta =\pm k_{0} i ζ=±k≡εgk0\zeta =\pm k\equiv \sqrt{\varepsilon _{g}}k_{0} i dve tačke grananja na imaginarnoj osi locirane na ζ=±i∣εp∣k0\zeta =\pm i\sqrt{\left|\varepsilon _{p}\right|}k_{0}. Polovi integranda dati su korenima jednačine Δ(ζ)=0\Delta \left(\zeta \right)=0. Realne nule ζS=β\zeta _{S}=\beta kontribucija su talasima koji se prostiru bez slabljenja duž plazmenog cilindra. To su upravo površinski, spori elektromagnetski talasi, vođeni razdvojnom površinom između dielektrika pozitivne permitivnosti i jonizovane sredine koju karakteriše negativna permitivnost. Ovde se nećemo baviti detaljnim izračunavanjima ukupnog polja duž zaseka u kompleksnoj ravni. Radijacione i evanescentne komponente nužno su prisutne; bez njih realno polje ne može regularno zadovoljiti granične uslove zadatka; o tome smo govorili i u analizi eksitacije poluprostora plazme, glava I. Naš interes je da izračunamo potencijal i, dalje, jačine polja kao i snagu površinskog talasa.

Površinski aksijalno simetrični talas

Za progresivni talas u smeru z>0z>0 potrebno je izračunati rezidijum u polu ζS=β\zeta _{S}=\beta. Prvo, za medijum I pišemo

A1S(ρ,z)=2πilim⁡ζ→β{(ζ−β)[J(2π)2Δ1ΔI0(u1ρ)]e−iζz},(58)A_{1S}\left(\rho ,z\right)=2\pi i\mathop{\lim }\limits_{\zeta \to \beta }\left\{\left(\zeta -\beta \right)\left[\frac{J}{\left(2\pi \right)^{2}}\frac{\Delta _{1}}{\Delta }I_{0}\left(u_{1}\rho \right)\right]e^{-i\zeta z}\right\}, \tag{58}

odakle je direktno

A1S(ρ,z)=iJ2πaΔ1(β)Δ′I0[u1(β)ρ]e−iβz.(59)A_{1S}\left(\rho ,z\right)=i\frac{J}{2\pi a}\frac{\Delta _{1}\left(\beta \right)}{\Delta '}I_{0}\left[u_{1}\left(\beta \right)\rho \right]e^{-i\beta z}. \tag{59}

Ovde je Δ1(β)\Delta _{1}\left(\beta \right) determinanta definisana rel. (43) , ali sa zamenom ζ→β\zeta \to \beta; ista primedba važi i za definiciju veličine u1(β)u_{1}\left(\beta \right): v. jed. (20). U imeniocu izraza figuriše prvi izvod determinante sistema u tački ζ=β\zeta =\beta, v. jed.(42). Dalje ćemo uprošćeno pisati ne navodeći eksplicitno zavisnost veličina od talasnog broja vođenog talasa. Sada odmah nalazimo jačinu magnetskog polja površinskog talasa u plazmi, up. jed. (10):

H1(ρ,z)=−iJ2πa2Δ1Δ′u1aI1(u1ρ)e−iβz.(60)H_{1}\left(\rho ,z\right)=-i\frac{J}{2\pi a^{2}}\frac{\Delta _{1}}{\Delta '}u_{1}aI_{1}\left(u_{1}\rho \right)e^{-i\beta z}. \tag{60}

Potom dobijamo (v. jed.(11) i (12)) i komponente vektora jačine električnog polja u plazmi; radijalna komponenta proporcionalna je funkciji I1I_{1},

Eρ1(ρ,z)=−iωε0aJ2πa2Δ1Δ′βa⋅u1aεpI1(u1ρ)e−iβz;(61)E_{\rho 1}\left(\rho ,z\right)=-\frac{i}{\omega \varepsilon _{0}a}\frac{J}{2\pi a^{2}}\frac{\Delta _{1}}{\Delta '}\frac{\beta a\cdot u_{1}a}{\varepsilon _{p}}I_{1}\left(u_{1}\rho \right)e^{-i\beta z}; \tag{61}

a podužna komponenta funkciji I0I_{0} ,

Ez1(ρ,z)=−1ωε0aJ2πa2Δ1Δ′(u1a)2εpI0(u1ρ)e−iβz.(62)E_{z1}\left(\rho ,z\right)=-\frac{1}{\omega \varepsilon _{0}a}\frac{J}{2\pi a^{2}}\frac{\Delta _{1}}{\Delta '}\frac{\left(u_{1}a\right)^{2}}{\varepsilon _{p}}I_{0}\left(u_{1}\rho \right)e^{-i\beta z}. \tag{62}

Ne ponavljajući detalje, navodimo odgovarajuće izraze za medijum II; na potpuno analogan način dobijamo:

A2S(ρ,z)=iJ2πa{Δ2(β)Δ′}K0[u2(β)ρ]{}(63)A_{2S}\left(\rho ,z\right)=i\frac{J}{2\pi a}\left\{\frac{\Delta _{2}\left(\beta \right)}{\Delta '}\right\}K_{0}\left[u_{2}\left(\beta \right)\rho \right]\{\} \tag{63} H2(ρ,z)=−iJ2πa2u2a[Δ2Δ′]K1(u2ρ)[](64)H_{2}\left(\rho ,z\right)=-i\frac{J}{2\pi a^{2}}u_{2}a\left[\frac{\Delta _{2}}{\Delta '}\right]K_{1}\left(u_{2}\rho \right)[] \tag{64} Eρ2(ρ,z)=−iωε0aJ2πa2βa⋅u2aεg[Δ2Δ′]K1(u2ρ)[](65)E_{\rho 2}\left(\rho ,z\right)=-\frac{i}{\omega \varepsilon _{0}a}\frac{J}{2\pi a^{2}}\frac{\beta a\cdot u_{2}a}{\varepsilon _{g}}\left[\frac{\Delta _{2}}{\Delta '}\right]K_{1}\left(u_{2}\rho \right)[] \tag{65} Ez2(ρ,z)=−1ωε0aJ2πa2(u2a)2εg[Δ2Δ′]K0(u2ρ)[](66)E_{z2}\left(\rho ,z\right)=-\frac{1}{\omega \varepsilon _{0}a}\frac{J}{2\pi a^{2}}\frac{\left(u_{2}a\right)^{2}}{\varepsilon _{g}}\left[\frac{\Delta _{2}}{\Delta '}\right]K_{0}\left(u_{2}\rho \right)[] \tag{66}

Na kraju, potrebno je dati i izraze za polje površinskog talasa u medijumu III (vazduh oko plazme u staklenoj cevi):

A3S(ρ,z)=iJ2πaΔ4(β)Δ′K0[u3(β)ρ]e−iβz;(67)A_{3S}\left(\rho ,z\right)=i\frac{J}{2\pi a}\frac{\Delta _{4}\left(\beta \right)}{\Delta '}K_{0}\left[u_{3}\left(\beta \right)\rho \right]e^{-i\beta z}; \tag{67} H3(ρ,z)=iJ2πa2Δ4Δ′u3aK1(u3ρ)e−iβz;(68)H_{3}\left(\rho ,z\right)=i\frac{J}{2\pi a^{2}}\frac{\Delta _{4}}{\Delta '}u_{3}aK_{1}\left(u_{3}\rho \right)e^{-i\beta z}; \tag{68} Eρ3(ρ,z)=iωε0aJ2πa2βa⋅u3aΔ4Δ′K1(u3ρ)e−iβz;(69)E_{\rho 3}\left(\rho ,z\right)=\frac{i}{\omega \varepsilon _{0}a}\frac{J}{2\pi a^{2}}\beta a\cdot u_{3}a\frac{\Delta _{4}}{\Delta '}K_{1}\left(u_{3}\rho \right)e^{-i\beta z}; \tag{69} Ez3(ρ,z)=−1ωε0aJ2πa2(u3a)2Δ4Δ′K0(u3ρ)e−iβz.(70)E_{z3}\left(\rho ,z\right)=-\frac{1}{\omega \varepsilon _{0}a}\frac{J}{2\pi a^{2}}\left(u_{3}a\right)^{2}\frac{\Delta _{4}}{\Delta '}K_{0}\left(u_{3}\rho \right)e^{-i\beta z}. \tag{70}

Sad imamo sve neophodne izraze pomoću kojih možemo nastaviti analizu površinskog talasa izračunavanjem njegove snage.

Snaga površinskog talasa

Snagu površinskog talasa izračunavaćemo kao zbir snagâ u plazmi, dielektriku i vazduhu, dakle

P=PI+PII+PIII.(71)P=P_{I}+P_{II}+P_{III}. \tag{71}

Komponente snage nalazimo metodom Poyntingovog vektora [122]:

Pi=12Re⁡∫EρiHi∙2πρdρ.(72)P_{i}=\frac{1}{2}\operatorname{Re}\int\limits E_{\rho i}H_{i}^{\bullet }2\pi \rho d\rho . \tag{72}

U plazmi, integral se uzima u granicama od 00 do aa ; stavljajući u integrand jed. (61) i konjugovano-kompleksnu vrednost izraza u rel. (60), izračunavamo:

P~I=X(u1a)2p0Yεp(Δ1Δ′)()(73)\tilde{P}_{I}=\frac{X\left(u_{1}a\right)^{2}}{p_{0}Y\varepsilon _{p}}\left(\frac{\Delta _{1}}{\Delta '}\right)() \tag{73}

Ovo je u stvari bezdimenziona veličina, normalizovana snaga, P~1=P1Pn\tilde{P}_{1}=\frac{P_{1}}{P_{n}} , gde je normalizacioni faktor

Pn=18πμ0ε0J2a2[W].(74)P_{n}=\frac{1}{8\pi }\sqrt{\frac{\mu _{0}}{\varepsilon _{0}}}\frac{J^{2}}{a^{2}}\left[W\right]. \tag{74}

Kao i ranije, u fomuli figuriše normalizovani talasni broj XX , normalizovana kružna učestanost YY, te parametar elektronske gustine p0=ωpac0p_{0}=\frac{\omega _{p}a}{c_{0}}. Navedimo i oblik integrala koji se pojavio:

ℑ1≡2a2∫0aρI12(u1ρ)dρ.(75)\Im _{1}\equiv \frac{2}{a^{2}}\int\limits_{0}^{a} \rho I_{1}^{2}\left(u_{1}\rho \right)d\rho . \tag{75}

Kada u izraz za snagu (72) stavimo naše rezultate za radijalno električno polje (65) i azimutalno magnetsko polje (64) i integralimo u domenu staklene anvelope, od poluprečnika aa do poluprečnika bb, dobijamo

P~II=X(u2a)2p0Yεg[(Δ2Δ′)()]2ℑ22−2Δ2Δ′(76)\tilde{P}_{II}=\frac{X\left(u_{2}a\right)^{2}}{p_{0}Y\varepsilon _{g}}\left[\left(\frac{\Delta _{2}}{\Delta '}\right)()\right]^{2}\Im _{22}-2\frac{\Delta _{2}}{\Delta '} \tag{76}

Ovde su se pojavili sledeći integrali (rešenja ćemo dati kasnije):

ℑ21≡2a2∫abρI12(u2ρ)dρ,(77)\Im _{21}\equiv \frac{2}{a^{2}}\int\limits_{a}^{b} \rho I_{1}^{2}\left(u_{2}\rho \right)d\rho , \tag{77} ℑ22≡2a2∫abρK12(u2ρ)dρ,(78)\Im _{22}\equiv \frac{2}{a^{2}}\int\limits_{a}^{b} \rho K_{1}^{2}\left(u_{2}\rho \right)d\rho , \tag{78} ℑ23≡2a2∫abρK1(u2ρ)I1(u2ρ)dρ.(79)\Im _{23}\equiv \frac{2}{a^{2}}\int\limits_{a}^{b} \rho K_{1}\left(u_{2}\rho \right)I_{1}\left(u_{2}\rho \right)d\rho . \tag{79}

Na kraju, kad u izraz (72) zamenimo jed. (69) i (68), posle integracije u granicama od poluprečnika bb do beskonačnosti nalazimo

P~III=X(u3a)2p0Y(Δ4Δ′)()(80)\tilde{P}_{III}=\frac{X\left(u_{3}a\right)^{2}}{p_{0}Y}\left(\frac{\Delta _{4}}{\Delta '}\right)() \tag{80}

gde se pojavio još jedan integral iz iste serije:

ℑ3≡2a2∫b∞ρK12(u3ρ)dρ.(81)\Im _{3}\equiv \frac{2}{a^{2}}\int\limits_{b}^{\infty } \rho K_{1}^{2}\left(u_{3}\rho \right)d\rho . \tag{81}

Konačna formula za normalizovanu snagu površinskog talasa, prema (71), (73), (76) i (80) glasi

P~{(82)\tilde{P}\{ \tag{82}

Zbog numeričke obrade i analize ovog izraza, i da bi se lakše čitalo, potrebno je na ovom mestu da navedemo i ranije upotrebljene i usaglašene oznake i skraćenice:

X=βa;Y=ωωp;εp=1−1Y2;p0=ωpac0;(83)X=\beta a;Y=\frac{\omega }{\omega _{p}};\varepsilon _{p}=1-\frac{1}{Y^{2}};p_{0}=\frac{\omega _{p}a}{c_{0}}; \tag{83} u1a=X2−p02Y2εp;(84)u_{1}a=\sqrt{X^{2}-p_{0}^{2}Y^{2}\varepsilon _{p}}; \tag{84} u2a=X2−p02Y2εg;(85)u_{2}a=\sqrt{X^{2}-p_{0}^{2}Y^{2}\varepsilon _{g}}; \tag{85} u3a=X2−p02Y2.(86)u_{3}a=\sqrt{X^{2}-p_{0}^{2}Y^{2}}. \tag{86}

Sada ćemo eksplicitno imenovati svaki član od pet determinanti koje smo definisali relacijama (43) i (44):

Struktura determinante sistema Δ\Delta:

∣I~−I~1(u2a)∣0−u1aεgI~0(u1a)u2aεpI~0(u2a);(87a)\left|\begin{matrix}\tilde{I} \\ \\ \\ \end{matrix}-\tilde{I}_{1}\left(u_{2}a\right)\right|0-u_{1}a\varepsilon _{g}\tilde{I}_{0}\left(u_{1}a\right)u_{2}a\varepsilon _{p}\tilde{I}_{0}\left(u_{2}a\right); \tag{87a}

Struktura determinante Δ1\Delta _{1}:

∣K~−I~1(u2a)∣0u1aεgK~0(u1a)u2aεpI~0(u2a);(87b)\left|\begin{matrix}\tilde{K} \\ \\ \\ \end{matrix}-\tilde{I}_{1}\left(u_{2}a\right)\right|0u_{1}a\varepsilon _{g}\tilde{K}_{0}\left(u_{1}a\right)u_{2}a\varepsilon _{p}\tilde{I}_{0}\left(u_{2}a\right); \tag{87b}

Struktura determinante Δ2\Delta _{2}:

∣I~K~1(u1a)∣0−u1aεgI~0(u1a)u1aεgK~0(u1a);(87c)\left|\begin{matrix}\tilde{I} \\ \\ \\ \end{matrix}\tilde{K}_{1}\left(u_{1}a\right)\right|0-u_{1}a\varepsilon _{g}\tilde{I}_{0}\left(u_{1}a\right)u_{1}a\varepsilon _{g}\tilde{K}_{0}\left(u_{1}a\right); \tag{87c}

Struktura determinante Δ3\Delta _{3}:

∣I~−I~1(u2a)∣0−u1aεgI~0(u1a)u2aεpI~0(u2a);(87d)\left|\begin{matrix}\tilde{I} \\ \\ \\ \end{matrix}-\tilde{I}_{1}\left(u_{2}a\right)\right|0-u_{1}a\varepsilon _{g}\tilde{I}_{0}\left(u_{1}a\right)u_{2}a\varepsilon _{p}\tilde{I}_{0}\left(u_{2}a\right); \tag{87d}

Struktura determinante Δ4\Delta _{4}:

∣I~−I~1(u2a)∣K~1(u1a)−u1aεgI~0(u1a).(87e)\left|\begin{matrix}\tilde{I} \\ \\ \\ \end{matrix}-\tilde{I}_{1}\left(u_{2}a\right)\right|\tilde{K}_{1}\left(u_{1}a\right)-u_{1}a\varepsilon _{g}\tilde{I}_{0}\left(u_{1}a\right). \tag{87e}

(Simboli sa tildom označavaju proizvod date funkcije i naznačenog argumenta, na primer: I~1(u1a)≡u1aI1(u1a)\tilde{I}_{1}\left(u_{1}a\right)\equiv u_{1}aI_{1}\left(u_{1}a\right) itd.) Sada navedimo rešenja integrala:

integral (75):

ℑ1≡2a2∫0aρI12(u1ρ)dρ,(88)\Im _{1}\equiv \frac{2}{a^{2}}\int\limits_{0}^{a} \rho I_{1}^{2}\left(u_{1}\rho \right)d\rho , \tag{88} ℑ1=I12(u1a)−I0(u1a)I2(u1a);(88a)\Im _{1}=I_{1}^{2}(u_{1}a)-I_{0}(u_{1}a)I_{2}(u_{1}a); \tag{88a}

integral (77)

ℑ21≡2a2∫abρI12(u2ρ)dρ,(89)\Im _{21}\equiv \frac{2}{a^{2}}\int\limits_{a}^{b} \rho I_{1}^{2}\left(u_{2}\rho \right)d\rho , \tag{89} ℑ21=d2[I12(u2ad)−I0(u2ad)I2(u2ad)]−[I12(u2a)−I0(u2a)I2(u2a)];(89a)\begin{aligned}\Im _{21}=d^{2}\left[I_{1}^{2}(u_{2}ad)-I_{0}(u_{2}ad)I_{2}(u_{2}ad)\right]- \\ \left[I_{1}^{2}(u_{2}a)-I_{0}(u_{2}a)I_{2}(u_{2}a)\right];\end{aligned} \tag{89a}

integral (78):

ℑ22≡2a2∫abρK12(u2ρ)dρ,(90)\Im _{22}\equiv \frac{2}{a^{2}}\int\limits_{a}^{b} \rho K_{1}^{2}\left(u_{2}\rho \right)d\rho , \tag{90} ℑ22=d2[K12(u2ad)−K0(u2ad)K2(u2ad)]−[K12(u2a)−K0(u2a)K2(u2a)];(90a)\begin{aligned}\Im _{22}=d^{2}\left[K_{1}^{2}(u_{2}ad)-K_{0}(u_{2}ad)K_{2}(u_{2}ad)\right]- \\ \left[K_{1}^{2}(u_{2}a)-K_{0}(u_{2}a)K_{2}(u_{2}a)\right];\end{aligned} \tag{90a}

integral (79):

ℑ23≡2a2∫abρI1(u2ρ)K1(u2ρ)dρ,(91)\Im _{23}\equiv \frac{2}{a^{2}}\int\limits_{a}^{b} \rho I_{1}\left(u_{2}\rho \right)K_{1}\left(u_{2}\rho \right)d\rho , \tag{91} ℑ23=d2[(1+1u22a2d2)I1(u2ad)K1(u2ad)−I1′(u2ad)K1′(u2ad)]−[(1+1u22a2)I1(u2a)K1(u2a)−I1′(u2a)K1′(u2a)];(91a)\begin{aligned}\Im _{23}=d^{2}\left[\left(1+\frac{1}{u_{2}^{2}a^{2}d^{2}}\right)I_{1}\left(u_{2}ad\right)K_{1}\left(u_{2}ad\right)-I_{1}^{'}\left(u_{2}ad\right)K_{1}^{'}\left(u_{2}ad\right)\right] \\ -\left[\left(1+\frac{1}{u_{2}^{2}a^{2}}\right)I_{1}\left(u_{2}a\right)K_{1}\left(u_{2}a\right)-I_{1}^{'}\left(u_{2}a\right)K_{1}^{'}\left(u_{2}a\right)\right];\end{aligned} \tag{91a}

integral (81):

ℑ3≡2a2∫b∞ρK12(u3ρ)dρ,(92)\Im _{3}\equiv \frac{2}{a^{2}}\int\limits_{b}^{\infty } \rho K_{1}^{2}\left(u_{3}\rho \right)d\rho , \tag{92} ℑ3=d2[−K12(u3ad)+K0(u3ad)K2(u3ad)].(92a)\Im _{3}=d^{2}\left[-K_{1}^{2}(u_{3}ad)+K_{0}(u_{3}ad)K_{2}(u_{3}ad)\right]. \tag{92a}

Radi numeričke obrade formule za snagu potrebno je da, dalje, preciziramo vezu talasne dužine i frekvencije talasa.

Disperziona relacija aksijalno simetričnog talasa

Frekventna karakteristika talasne dužine za dati tip talasa diktirana je strukturom sredine i ne može zavisiti od vrste antene; parametri su permitivnost sredina, oblik i dimenzije. Disperziona relacija se dobija anuliranjem determinante sistema; potpuno je svejedno da li to činimo sa jed. (43) ili sa onom iz četvrte glave; iskoristimo baš nju, pošto smo o njoj već dovoljno govorili:

∣I(u1a)−I1(u2a)−K1(u2a)00I1(u2b)K1(u2b)−K1(u3b)εgr31−εpr32−εpr3300[u2bI1(u2b)]′[u2bK1(u2b)]′−εg[u3bI1(u3b)]′∣=0.(93)\left|\begin{matrix}I\left(u_{1}a\right) & -I_{1}\left(u_{2}a\right) & -K_{1}\left(u_{2}a\right) & 0 \\ 0 & I_{1}\left(u_{2}b\right) & K_{1}\left(u_{2}b\right) & -K_{1}\left(u_{3}b\right) \\ \varepsilon _{g}r_{31} & -\varepsilon _{p}r_{32} & -\varepsilon _{p}r_{33} & 0 \\ 0 & \left[u_{2}bI_{1}\left(u_{2}b\right)\right]^{'} & \left[u_{2}bK_{1}\left(u_{2}b\right)\right]^{'} & -\varepsilon _{g}\left[u_{3}bI_{1}\left(u_{3}b\right)\right]^{'}\end{matrix}\right|=0. \tag{93}

Ovde je jedino potrebno da ukratko ponovimo skraćenice pomoću kojih iz jednačine (93) dobijamo završnu formulu koja je prilagođena za efikasna izračunavanja:

r31=[u1aI1(u1a)]′;(94)r_{31}=\left[u_{1}aI_{1}\left(u_{1}a\right)\right]^{'}; \tag{94} r32=[u2aI1(u2a)]′;(95)r_{32}=\left[u_{2}aI_{1}\left(u_{2}a\right)\right]^{'}; \tag{95} r33=[u2aK1(u2a)]′.(96)r_{33}=\left[u_{2}aK_{1}\left(u_{2}a\right)\right]^{'}. \tag{96} m1=∣−I1(u2a)−K1(u2a)0I1(u2b)K1(u2b)−K1(u3b)[u2bI1(u2b)]′[u2bK1(u2b)]′−εg[u3bI1(u3b)]′∣;(97)m_{1}=\left|\begin{matrix}-I_{1}\left(u_{2}a\right) & -K_{1}\left(u_{2}a\right) & 0 \\ I_{1}\left(u_{2}b\right) & K_{1}\left(u_{2}b\right) & -K_{1}\left(u_{3}b\right) \\ \left[u_{2}bI_{1}\left(u_{2}b\right)\right]^{'} & \left[u_{2}bK_{1}\left(u_{2}b\right)\right]^{'} & -\varepsilon _{g}\left[u_{3}bI_{1}\left(u_{3}b\right)\right]^{'}\end{matrix}\right|; \tag{97} m2=∣I1(u1a)−K1(u2a)00K1(u2b)−K1(u3b)0[u2bK1(u2b)]′−εg[u3bI1(u3b)]′∣;(98)m_{2}=\left|\begin{matrix}I_{1}\left(u_{1}a\right) & -K_{1}\left(u_{2}a\right) & 0 \\ 0 & K_{1}\left(u_{2}b\right) & -K_{1}\left(u_{3}b\right) \\ 0 & \left[u_{2}bK_{1}\left(u_{2}b\right)\right]^{'} & -\varepsilon _{g}\left[u_{3}bI_{1}\left(u_{3}b\right)\right]^{'}\end{matrix}\right|; \tag{98} m3=∣I1(u1a)−I1(u2a)00I1(u2b)−K1(u3b)0[u2bI1(u2b)]′−εg[u3bK1(u3b)]′∣.(99)m_{3}=\left|\begin{matrix}I_{1}\left(u_{1}a\right) & -I_{1}\left(u_{2}a\right) & 0 \\ 0 & I_{1}\left(u_{2}b\right) & -K_{1}\left(u_{3}b\right) \\ 0 & \left[u_{2}bI_{1}\left(u_{2}b\right)\right]^{'} & -\varepsilon _{g}\left[u_{3}bK_{1}\left(u_{3}b\right)\right]^{'}\end{matrix}\right|. \tag{99}

Tražena disperziona relacija, u normalizovanoj varijanti, ima oblik

Y=(1+εgr31m1r32m2−r33m3)−12.(100)Y=\left(1+\varepsilon _{g}\frac{r_{31}m_{1}}{r_{32}m_{2}-r_{33}m_{3}}\right)^{-\frac{1}{2}}. \tag{100}

Primena ove formule teče prema uputstvima i komentarima koji su istaknuti u četvrtoj glavi, i to nećemo ponavljati.

Centralnu formulu naših izračunavanja, jed. (82), analiziraćemo u idućoj glavi i tamo prikazati rezultate u okviru jednog šireg razmatranja uticaja atenuacionih procesa pri prostiranju talasa na spektar snage.

Naše jednačine za potencijal omogućavaju i analizu radijacionog polja Hertzovog dipola u datoj konfiguraciji, samim tim i procenu efikasnosti eksitacije, ali se detaljnije tim poslom ovde nećemo baviti. Priložićemo samo sledeći komentar. U graničnom slučaju εg→1\varepsilon _{g}\to 1 (dielektrik jedinične permitivnosti) ili, što bi moralo biti isto, za d→1d\to 1 (zid nulte debljine), takvi rezultati se mogu naći u radu [107] . Zaključak je da se površinski talasi eksituju sa maksimalnom efikasnošću na učestanošću blizu polovine plazmene učestanosti; da dipol, prema očekivanju, u dalekoj zoni najviše zrači bočno, a da se duž ose radijacioni dijagram anulira; da je normalizovana radijaciona otpornost proporcionalna kvadratnom korenu iz učestanosti za uski plazmeni stub i visoke učestanosti. Snaga površinskih talasa raste kad parametar plazmene gustine opada; u suštini, to znači da uski plazmeni cilindri nose veće snage, što je logično: efektivno se smanjuje rastojanje dipola od reaktivne površine — sa maksimalnim učinkom bi se talas eksitovao dipolom koji leži na samoj vodećoj površini.

Uticaj termalnih efekata na proces eksitacije površinskih talasa analiziran je u radu [108] . Konačna temperatura elektrona omogućava prostiranje i iznad rezonantne učestanosti za model hladne plazme; za vrlo tanke tople plazmene stubove praktično se ne oseća asimptota ω=ωp/2\omega =\omega _{p}/\sqrt{2} .

*

REZIME FORMULÂ, SKRAĆENICÂ I OZNAKÂ GLAVE VI

A1(ρ,z)=J(2π)2∫−∞+∞[Δ1ΔI0(u1ρ)+K0(u1ρ)]e−iζzdζ,(55)A_{1}\left(\rho ,z\right)=\frac{J}{\left(2\pi \right)^{2}}\int\limits_{-\infty }^{+\infty } \left[\frac{\Delta _{1}}{\Delta }I_{0}\left(u_{1}\rho \right)+K_{0}\left(u_{1}\rho \right)\right]e^{-i\zeta z}d\zeta , \tag{55} A2(ρ,z)=J(2π)2∫−∞+∞[Δ2ΔI0(u2ρ)+Δ3ΔK0(u2ρ)]e−iζzdζ,(56)A_{2}\left(\rho ,z\right)=\frac{J}{\left(2\pi \right)^{2}}\int\limits_{-\infty }^{+\infty } \left[\frac{\Delta _{2}}{\Delta }I_{0}\left(u_{2}\rho \right)+\frac{\Delta _{3}}{\Delta }K_{0}\left(u_{2}\rho \right)\right]e^{-i\zeta z}d\zeta , \tag{56} A3(ρ,z)=J(2π)2∫−∞+∞Δ4ΔK0(u3ρ)e−iζzdζ.(57)A_{3}\left(\rho ,z\right)=\frac{J}{\left(2\pi \right)^{2}}\int\limits_{-\infty }^{+\infty } \frac{\Delta _{4}}{\Delta }K_{0}\left(u_{3}\rho \right)e^{-i\zeta z}d\zeta . \tag{57} A1S(ρ,z)=iJ2πaΔ1(β)Δ′I0[u1(β)ρ]e−iβz;(59)A_{1S}\left(\rho ,z\right)=i\frac{J}{2\pi a}\frac{\Delta _{1}\left(\beta \right)}{\Delta '}I_{0}\left[u_{1}\left(\beta \right)\rho \right]e^{-i\beta z}; \tag{59} H1(ρ,z)=−iJ2πa2Δ1Δ′u1aI1(u1ρ)e−iβz,(60)H_{1}\left(\rho ,z\right)=-i\frac{J}{2\pi a^{2}}\frac{\Delta _{1}}{\Delta '}u_{1}aI_{1}\left(u_{1}\rho \right)e^{-i\beta z}, \tag{60} Eρ1(ρ,z)=−iωε0aJ2πa2Δ1Δ′βa⋅u1aεpI1(u1ρ)e−iβz,(61)E_{\rho 1}\left(\rho ,z\right)=-\frac{i}{\omega \varepsilon _{0}a}\frac{J}{2\pi a^{2}}\frac{\Delta _{1}}{\Delta '}\frac{\beta a\cdot u_{1}a}{\varepsilon _{p}}I_{1}\left(u_{1}\rho \right)e^{-i\beta z}, \tag{61} Ez1(ρ,z)=−1ωε0aJ2πa2Δ1Δ′(u1a)2εpI0(u1ρ)e−iβz.(62)E_{z1}\left(\rho ,z\right)=-\frac{1}{\omega \varepsilon _{0}a}\frac{J}{2\pi a^{2}}\frac{\Delta _{1}}{\Delta '}\frac{\left(u_{1}a\right)^{2}}{\varepsilon _{p}}I_{0}\left(u_{1}\rho \right)e^{-i\beta z}. \tag{62} A2S(ρ,z)=iJ2πa{Δ2(β)Δ′}K0[u2(β)ρ]{}(63)A_{2S}\left(\rho ,z\right)=i\frac{J}{2\pi a}\left\{\frac{\Delta _{2}\left(\beta \right)}{\Delta '}\right\}K_{0}\left[u_{2}\left(\beta \right)\rho \right]\{\} \tag{63} H2(ρ,z)=−iJ2πa2u2a[Δ2Δ′]K1(u2ρ)[](64)H_{2}\left(\rho ,z\right)=-i\frac{J}{2\pi a^{2}}u_{2}a\left[\frac{\Delta _{2}}{\Delta '}\right]K_{1}\left(u_{2}\rho \right)[] \tag{64} Eρ2(ρ,z)=−iωε0aJ2πa2βa⋅u2aεg[Δ2Δ′]K1(u2ρ)[](65)E_{\rho 2}\left(\rho ,z\right)=-\frac{i}{\omega \varepsilon _{0}a}\frac{J}{2\pi a^{2}}\frac{\beta a\cdot u_{2}a}{\varepsilon _{g}}\left[\frac{\Delta _{2}}{\Delta '}\right]K_{1}\left(u_{2}\rho \right)[] \tag{65} Ez2(ρ,z)=−1ωε0aJ2πa2(u2a)2εg[Δ2Δ′]K0(u2ρ)[](66)E_{z2}\left(\rho ,z\right)=-\frac{1}{\omega \varepsilon _{0}a}\frac{J}{2\pi a^{2}}\frac{\left(u_{2}a\right)^{2}}{\varepsilon _{g}}\left[\frac{\Delta _{2}}{\Delta '}\right]K_{0}\left(u_{2}\rho \right)[] \tag{66} A3S(ρ,z)=iJ2πaΔ4(β)Δ′K0[u3(β)ρ]e−iβz;(67)A_{3S}\left(\rho ,z\right)=i\frac{J}{2\pi a}\frac{\Delta _{4}\left(\beta \right)}{\Delta '}K_{0}\left[u_{3}\left(\beta \right)\rho \right]e^{-i\beta z}; \tag{67} H3(ρ,z)=iJ2πa2Δ4Δ′u3aK1(u3ρ)e−iβz,(68)H_{3}\left(\rho ,z\right)=i\frac{J}{2\pi a^{2}}\frac{\Delta _{4}}{\Delta '}u_{3}aK_{1}\left(u_{3}\rho \right)e^{-i\beta z}, \tag{68} Eρ3(ρ,z)=iωε0aJ2πa2βa⋅u3aΔ4Δ′K1(u3ρ)e−iβz,(69)E_{\rho 3}\left(\rho ,z\right)=\frac{i}{\omega \varepsilon _{0}a}\frac{J}{2\pi a^{2}}\beta a\cdot u_{3}a\frac{\Delta _{4}}{\Delta '}K_{1}\left(u_{3}\rho \right)e^{-i\beta z}, \tag{69} Ez3(ρ,z)=−1ωε0aJ2πa2(u3a)2Δ4Δ′K0(u3ρ)e−iβz.(70)E_{z3}\left(\rho ,z\right)=-\frac{1}{\omega \varepsilon _{0}a}\frac{J}{2\pi a^{2}}\left(u_{3}a\right)^{2}\frac{\Delta _{4}}{\Delta '}K_{0}\left(u_{3}\rho \right)e^{-i\beta z}. \tag{70}

ωp=ne2mε0\omega _{p}=\sqrt{\frac{ne^{2}}{m\varepsilon _{0}}}, β=2πλ.\beta =\frac{2\pi }{\lambda }.

X=βa;Y=ωωp;εp=1−1Y2;p0=ωpac0;(83)X=\beta a;Y=\frac{\omega }{\omega _{p}};\varepsilon _{p}=1-\frac{1}{Y^{2}};p_{0}=\frac{\omega _{p}a}{c_{0}}; \tag{83}

k0=ωc0k_{0}=\frac{\omega }{c_{0}}, c0=1ε0μ0c_{0}=\frac{1}{\sqrt{\varepsilon _{0}\mu _{0}}}, d=ba.d=\frac{b}{a}.

u1a=X2−p02Y2εp,(84)u_{1}a=\sqrt{X^{2}-p_{0}^{2}Y^{2}\varepsilon _{p}}, \tag{84} u2a=X2−p02Y2εg,(85)u_{2}a=\sqrt{X^{2}-p_{0}^{2}Y^{2}\varepsilon _{g}}, \tag{85} u3a=X2−p02Y2.(86)u_{3}a=\sqrt{X^{2}-p_{0}^{2}Y^{2}}. \tag{86} P~{(82)\tilde{P}\{ \tag{82}

P~=PPn\tilde{P}=\frac{P}{P_{n}}, Pn=18πμ0ε0J2a2[W].P_{n}=\frac{1}{8\pi }\sqrt{\frac{\mu _{0}}{\varepsilon _{0}}}\frac{J^{2}}{a^{2}}\left[W\right]. (74)

ℑ1≡2a2∫0aρI12(u1ρ)dρ,(88)\Im _{1}\equiv \frac{2}{a^{2}}\int\limits_{0}^{a} \rho I_{1}^{2}\left(u_{1}\rho \right)d\rho , \tag{88} ℑ1=I12(u1a)−I0(u1a)I2(u1a);(88a)\Im _{1}=I_{1}^{2}(u_{1}a)-I_{0}(u_{1}a)I_{2}(u_{1}a); \tag{88a} ℑ21≡2a2∫abρI12(u2ρ)dρ,(89)\Im _{21}\equiv \frac{2}{a^{2}}\int\limits_{a}^{b} \rho I_{1}^{2}\left(u_{2}\rho \right)d\rho , \tag{89} ℑ21=d2[I12(u2ad)−I0(u2ad)I2(u2ad)]−[I12(u2a)−I0(u2a)I2(u2a)];(89a)\begin{aligned}\Im _{21}=d^{2}\left[I_{1}^{2}(u_{2}ad)-I_{0}(u_{2}ad)I_{2}(u_{2}ad)\right]- \\ \left[I_{1}^{2}(u_{2}a)-I_{0}(u_{2}a)I_{2}(u_{2}a)\right];\end{aligned} \tag{89a} ℑ22≡2a2∫abρK12(u2ρ)dρ,(90)\Im _{22}\equiv \frac{2}{a^{2}}\int\limits_{a}^{b} \rho K_{1}^{2}\left(u_{2}\rho \right)d\rho , \tag{90} ℑ22=d2[K12(u2ad)−K0(u2ad)K2(u2ad)]−[K12(u2a)−K0(u2a)K2(u2a)];(90a)\begin{aligned}\Im _{22}=d^{2}\left[K_{1}^{2}(u_{2}ad)-K_{0}(u_{2}ad)K_{2}(u_{2}ad)\right]- \\ \left[K_{1}^{2}(u_{2}a)-K_{0}(u_{2}a)K_{2}(u_{2}a)\right];\end{aligned} \tag{90a} ℑ23≡2a2∫abρI1(u2ρ)K1(u2ρ)dρ,(91)\Im _{23}\equiv \frac{2}{a^{2}}\int\limits_{a}^{b} \rho I_{1}\left(u_{2}\rho \right)K_{1}\left(u_{2}\rho \right)d\rho , \tag{91} ℑ23=d2[(1+1u22a2d2)I1(u2ad)K1(u2ad)−I1′(u2ad)K1′(u2ad)]−[(1+1u22a2)I1(u2a)K1(u2a)−I1′(u2a)K1′(u2a)];(91a)\begin{aligned}\Im _{23}=d^{2}\left[\left(1+\frac{1}{u_{2}^{2}a^{2}d^{2}}\right)I_{1}\left(u_{2}ad\right)K_{1}\left(u_{2}ad\right)-I_{1}^{'}\left(u_{2}ad\right)K_{1}^{'}\left(u_{2}ad\right)\right] \\ -\left[\left(1+\frac{1}{u_{2}^{2}a^{2}}\right)I_{1}\left(u_{2}a\right)K_{1}\left(u_{2}a\right)-I_{1}^{'}\left(u_{2}a\right)K_{1}^{'}\left(u_{2}a\right)\right];\end{aligned} \tag{91a} ℑ3≡2a2∫b∞ρK12(u3ρ)dρ,(92)\Im _{3}\equiv \frac{2}{a^{2}}\int\limits_{b}^{\infty } \rho K_{1}^{2}\left(u_{3}\rho \right)d\rho , \tag{92} ℑ3=d2[−K12(u3ad)+K0(u3ad)K2(u3ad)].(92a)\Im _{3}=d^{2}\left[-K_{1}^{2}(u_{3}ad)+K_{0}(u_{3}ad)K_{2}(u_{3}ad)\right]. \tag{92a} Δ=∣I~−I~1(u2a)∣0−u1aεgI~0(u1a)u2aεpI~0(u2a);\Delta =\left|\begin{matrix}\tilde{I} \\ \\ \\ \end{matrix}-\tilde{I}_{1}\left(u_{2}a\right)\right|0-u_{1}a\varepsilon _{g}\tilde{I}_{0}\left(u_{1}a\right)u_{2}a\varepsilon _{p}\tilde{I}_{0}\left(u_{2}a\right); Δ1=∣K~−I~1(u2a)∣0u1aεgK~0(u1a)u2aεpI~0(u2a);\Delta _{1}=\left|\begin{matrix}\tilde{K} \\ \\ \\ \end{matrix}-\tilde{I}_{1}\left(u_{2}a\right)\right|0u_{1}a\varepsilon _{g}\tilde{K}_{0}\left(u_{1}a\right)u_{2}a\varepsilon _{p}\tilde{I}_{0}\left(u_{2}a\right); Δ2=∣I~K~1(u1a)∣0−u1aεgI~0(u1a)u1aεgK~0(u1a);\Delta _{2}=\left|\begin{matrix}\tilde{I} \\ \\ \\ \end{matrix}\tilde{K}_{1}\left(u_{1}a\right)\right|0-u_{1}a\varepsilon _{g}\tilde{I}_{0}\left(u_{1}a\right)u_{1}a\varepsilon _{g}\tilde{K}_{0}\left(u_{1}a\right); Δ3=∣I~−I~1(u2a)∣0−u1aεgI~0(u1a)u2aεpI~0(u2a);\Delta _{3}=\left|\begin{matrix}\tilde{I} \\ \\ \\ \end{matrix}-\tilde{I}_{1}\left(u_{2}a\right)\right|0-u_{1}a\varepsilon _{g}\tilde{I}_{0}\left(u_{1}a\right)u_{2}a\varepsilon _{p}\tilde{I}_{0}\left(u_{2}a\right); Δ4=∣I~−I~1(u2a)∣K~1(u1a)−u1aεgI~0(u1a).\Delta _{4}=\left|\begin{matrix}\tilde{I} \\ \\ \\ \end{matrix}-\tilde{I}_{1}\left(u_{2}a\right)\right|\tilde{K}_{1}\left(u_{1}a\right)-u_{1}a\varepsilon _{g}\tilde{I}_{0}\left(u_{1}a\right). Ζ~n(uia)≡uiaΖn(uia).\tilde{\text{Ζ}}_{n}\left(u_{i}a\right)\equiv u_{i}a\text{Ζ}_{n}\left(u_{i}a\right). ∣I(u1a)−I1(u2a)−K1(u2a)00I1(u2b)K1(u2b)−K1(u3b)εgr31−εpr32−εpr3300[u2bI1(u2b)]′[u2bK1(u2b)]′−εg[u3bI1(u3b)]′∣=0.(93)\left|\begin{matrix}I\left(u_{1}a\right) & -I_{1}\left(u_{2}a\right) & -K_{1}\left(u_{2}a\right) & 0 \\ 0 & I_{1}\left(u_{2}b\right) & K_{1}\left(u_{2}b\right) & -K_{1}\left(u_{3}b\right) \\ \varepsilon _{g}r_{31} & -\varepsilon _{p}r_{32} & -\varepsilon _{p}r_{33} & 0 \\ 0 & \left[u_{2}bI_{1}\left(u_{2}b\right)\right]^{'} & \left[u_{2}bK_{1}\left(u_{2}b\right)\right]^{'} & -\varepsilon _{g}\left[u_{3}bI_{1}\left(u_{3}b\right)\right]^{'}\end{matrix}\right|=0. \tag{93} r31=[u1aI1(u1a)]′,(94)r_{31}=\left[u_{1}aI_{1}\left(u_{1}a\right)\right]^{'}, \tag{94} r32=[u2aI1(u2a)]′,(95)r_{32}=\left[u_{2}aI_{1}\left(u_{2}a\right)\right]^{'}, \tag{95} r33=[u2aK1(u2a)]′.(96)r_{33}=\left[u_{2}aK_{1}\left(u_{2}a\right)\right]^{'}. \tag{96} m1=∣−I1(u2a)−K1(u2a)0I1(u2b)K1(u2b)−K1(u3b)[u2bI1(u2b)]′[u2bK1(u2b)]′−εg[u3bI1(u3b)]′∣,(97)m_{1}=\left|\begin{matrix}-I_{1}\left(u_{2}a\right) & -K_{1}\left(u_{2}a\right) & 0 \\ I_{1}\left(u_{2}b\right) & K_{1}\left(u_{2}b\right) & -K_{1}\left(u_{3}b\right) \\ \left[u_{2}bI_{1}\left(u_{2}b\right)\right]^{'} & \left[u_{2}bK_{1}\left(u_{2}b\right)\right]^{'} & -\varepsilon _{g}\left[u_{3}bI_{1}\left(u_{3}b\right)\right]^{'}\end{matrix}\right|, \tag{97} m2=∣I1(u1a)−K1(u2a)00K1(u2b)−K1(u3b)0[u2bK1(u2b)]′−εg[u3bI1(u3b)]′∣,(98)m_{2}=\left|\begin{matrix}I_{1}\left(u_{1}a\right) & -K_{1}\left(u_{2}a\right) & 0 \\ 0 & K_{1}\left(u_{2}b\right) & -K_{1}\left(u_{3}b\right) \\ 0 & \left[u_{2}bK_{1}\left(u_{2}b\right)\right]^{'} & -\varepsilon _{g}\left[u_{3}bI_{1}\left(u_{3}b\right)\right]^{'}\end{matrix}\right|, \tag{98} m3=∣I1(u1a)−I1(u2a)00I1(u2b)−K1(u3b)0[u2bI1(u2b)]′−εg[u3bK1(u3b)]′∣.(99)m_{3}=\left|\begin{matrix}I_{1}\left(u_{1}a\right) & -I_{1}\left(u_{2}a\right) & 0 \\ 0 & I_{1}\left(u_{2}b\right) & -K_{1}\left(u_{3}b\right) \\ 0 & \left[u_{2}bI_{1}\left(u_{2}b\right)\right]^{'} & -\varepsilon _{g}\left[u_{3}bK_{1}\left(u_{3}b\right)\right]^{'}\end{matrix}\right|. \tag{99} Y=(1+εgr31m1r32m2−r33m3)−12.(100)Y=\left(1+\varepsilon _{g}\frac{r_{31}m_{1}}{r_{32}m_{2}-r_{33}m_{3}}\right)^{-\frac{1}{2}}. \tag{100}

***


← Glava V: Eksitacija električnim dipolom na osi cilindrične plazme u beskonačnom dielektriku · Glava VII: Atenuacioni faktori i snaga površinskih talasa →