Pomolak stvari pod Jejevicama

Sećanje na Vukotu Babovića

Nauka · Eksitacija površinskih elektronskih talasa u plazmi

Glava III: Eksitacija prstenastim izvorom oko cilindrične plazme u homogenom dielektriku

Vukota Babović · 1999

G L A V A III
EKSITACIJA POVRŠINSKIH TALASA PRSTENASTIM IZVOROM OKO CILINDRIČNE PLAZME U HOMOGENOM DIELEKTRIKU
Konfiguracija

U ovoj glavi ćemo se baviti specifičnostima eksitovanja površinskog talasa na homogenoj, hladnoj cilindričnoj plazmi (permitivnosti εp\varepsilon _{p}) oko koje je homogeni dielektrik (permitivnosti εg\varepsilon _{g}); elektromagnetsko polje se generiše prstenastim izvorom izvan plazme. (Sličan zadatak sa prstenastim izvorom lociranim u plazmi rešen je u radu Samaddara i Yildiza [70].) Konfiguracija problema prikazana je na slici 1.

Slika 1. Kružni cilindar homogene, hladne plazme u klasičnom dielektriku bez gubitaka; permitivnost plazme εp\varepsilon _{p}, permitivnost dielektrika εg\varepsilon _{g}; slot antena u vertikalnoj ravni z=0z=0, poluprečnik prstenaste magnetske struje RR; lansira se aksijalno simetrični površinski talas duž zz ose.

Slot antena smeštena je u ravni z=0z=0; poluprečnik prstenastog proreza koji se napaja naponom amplitude UU jednak je RR . Poluprečnik poprečnog preseka plazme iznosi aa , pri čemu je R>aR>a. Model sredine i antenski sistem isti su kao i oni koji su tretirani u radu Gupte i Singha [70], izuzev što ćemo dopustiti postojanje idealnog homogenog klasičnog dielektrika oko plazmenog stuba. Takođe, sledićemo i matematički tretman primenjen u tom radu.

Polazne jednačine

Kao i u tretmanu sloja plazme u prethodnoj glavi mogli bismo rešavati postavljeni zadatak primenom Goubauove uopštene formule, jed. (D19). Ovde ćemo, međutim, primeniti alternativni postupak koji prstenasti izvor svodi na granični problem. Taj put zahteva da startujemo od Maxwellovih jednačina u obliku prilagođenom neposrednom uvođenju pojma magnetske struje [122]

rot H→=ε0ε∂E→∂t,\overrightarrow{H}=\varepsilon _{0}\varepsilon \frac{\partial \overrightarrow{E}}{\partial t}, (1)

rot E→=−μ0∂H→∂t−J→m.\overrightarrow{E}=-\mu _{0}\frac{\partial \overrightarrow{H}}{\partial t}-\overrightarrow{J}_{m}. (2)

Gustina magnetske struje u cilindričnom koordinatnom sistemu sa slike 2 ima jedino azimutalnu komponentu i može se zapisati u obliku

Jmϕ=Uδ(ρ−R)δ(z).(3)J_{m\phi }=U\delta (\rho -R)\delta (z). \tag{3}

Ovde je RR poluprečnik prstenastog proreza antene, a UU amplituda njenog visokofrekventnog napona.

Slika 2. Koordinatni sistem i dimenzije; poluprečnik plazmenog cilindra aa ; poluprečnik prstenastog slota RR, antenska ravan z=0z=0; proizvoljna tačka u prostoru sa tekućim koordinatama cilindričnog sistema: radijus ρ\rho, azimut ϕ\phi i dužina zz .

Jednačine (1) i (2) dovode, uz pretpostavku prostoperiodičnog zakona vremena, i za aksijalno simetrično polje koje ima azimutalnu komponentu jačine magnetskog polja H≡HϕH\equiv H_{\phi } i longitudinalnu (EzE_{z}) i radijalnu (EρE_{\rho }) komponentu jačine električnog polja, do talasne jednačine

∂2H∂ρ2+1ρ∂H∂ρ+∂2H∂z2−(1ρ2−k0ε)=iωε0εUδ(ρ−R)δ(z).(4)\frac{\partial ^{2}H}{\partial \rho ^{2}}+\frac{1}{\rho }\frac{\partial H}{\partial \rho }+\frac{\partial ^{2}H}{\partial z^{2}}-\left(\frac{1}{\rho ^{2}}-k_{0}\varepsilon \right)=i\omega \varepsilon _{0}\varepsilon U\delta (\rho -R)\delta (z). \tag{4}

Ovde je k0k_{0} talasni broj u vakuumu, a ε\varepsilon permitivnost koja će u dielektriku imati vrednost εg\varepsilon _{g} a u plazmi εp\varepsilon _{p} .

Rešavanje talasne jednačine

Gornju talasnu jednačinu tretiraćemo pomoću Fourierove transformacije; magnetsko polje sintetizujemo nizom harmonika:

H(ρ,z)=12π∫−∞+∞h(ρ,ζ)e−iςzdζ,(5)H(\rho ,z)=\frac{1}{2\pi }\int\limits_{-\infty }^{+\infty } h(\rho ,\zeta )e^{-i\varsigma z}d\zeta , \tag{5}

gde je h(ρ,ζ)=h(\rho ,\zeta )= {H(ρ,z)}\left\{H\left(\rho ,z\right)\right\} Fourierova slika data formulom

h(ρ,ζ)=∫−∞+∞H(ρ,z)eiζzdz.(6)h(\rho ,\zeta )=\int\limits_{-\infty }^{+\infty } H(\rho ,z)e^{i\zeta z}dz. \tag{6}

Takav postupak prevodi parcijalnu diferencijalnu jed. (4) u običnu diferencijalnu nehomogenu jednačinu drugog reda

d2hdρ2+1ρdhdρ−(ζ2−k02ε+1ρ2)h=iωε0εUδ(ρ−R).(7)\frac{d^{2}h}{d\rho ^{2}}+\frac{1}{\rho }\frac{dh}{d\rho }-\left(\zeta ^{2}-k_{0}^{2}\varepsilon +\frac{1}{\rho ^{2}}\right)h=i\omega \varepsilon _{0}\varepsilon U\delta (\rho -R). \tag{7}

Odavde sledi da u prvoj oblasti (plazma, ρ<a\rho <a), gde nema izvora zračenja, treba tražiti rešenja homogene jednačine

d2hdρ2+1ρdhdρ−(u2+1ρ2)h=0,oblastI(8)\frac{d^{2}h}{d\rho ^{2}}+\frac{1}{\rho }\frac{dh}{d\rho }-\left(u^{2}+\frac{1}{\rho ^{2}}\right)h=0,oblastI \tag{8}

u kojoj figuriše transverzalni talasni broj uu definisan pomoću veze

u2=ζ2−k02εp;(9)u^{2}=\zeta ^{2}-k_{0}^{2}\varepsilon _{p}; \tag{9}

permitivnost jonizovane sredine, po modelu hladnog, nekonvencionalnog dielektrika zadata je poznatim izrazom (v. Uvod)

εp=1−ωp2ω2.(10)\varepsilon _{p}=1-\frac{\omega _{p}^{2}}{\omega ^{2}}. \tag{10}

Ova je veličina funkcija koncentracije nn slobodnih elektrona u plazmi budući da je kružna plazmena učestanost ωp=ne2m0ε0\omega _{p}=\sqrt{\frac{ne^{2}}{m_{0}\varepsilon _{0}}} povezana sa tim bitnim parametrom posredstvom univerzalnih konstanti (ee i m0m_{0} su naelektrisanje i masa mirovanja elektrona, ε0\varepsilon _{0} je električna konstanta).

U drugoj oblasti (dielektrik, ρ>a\rho >a), gde postoje izvori zračenja, treba rešavati nehomogenu jednačinu

d2hdρ2+1ρdhdρ−(v2+1ρ2)h=iωε0εgUδ(ρ−R),oblastII(11)\frac{d^{2}h}{d\rho ^{2}}+\frac{1}{\rho }\frac{dh}{d\rho }-\left(v^{2}+\frac{1}{\rho ^{2}}\right)h=i\omega \varepsilon _{0}\varepsilon _{g}U\delta (\rho -R),oblastII \tag{11}

u kojoj je vv odgovarajući transverzalni broj definisan relacijom

v2=ζ2−k02εg.(12)v^{2}=\zeta ^{2}-k_{0}^{2}\varepsilon _{g}. \tag{12}

Posmatrajući jednačinu koja važi za prvu oblast, prepoznajemo u njoj Besselovu diferencijalnu jednačinu, te je

h(ρ<a)=h(\rho <a)= I1(uρ).I_{1}\left(u\rho \right). (13)

Ovde je I1I_{1} Besselova modifikovana funkcija prvog reda, a konstanta integracije. U drugoj oblasti, do rešenja možemo doći tako što ćemo prvo tražiti funkciju h(ρ>a)h\left(\rho >a\right) koja zadovoljava homogenu jednačinu u dielektriku, a onda primeniti na nju granični uslov

dhdρ∣R+∈−dhdρ∣R−∈=iωε0εgU(14)\left.\frac{dh}{d\rho }\right|_{R+\in }-\left.\frac{dh}{d\rho }\right|_{R-\in }=i\omega \varepsilon _{0}\varepsilon _{g}U \tag{14}

koji uračunava fiktivnu magnetsku struju izvora. U skladu s tom procedurom stavljamo

h(a<ρ<R)=h(a<\rho <R)= I1(vρ)+I_{1}\left(v\rho \right)+ K1(vρ),K_{1}\left(v\rho \right), (15)

gde su i integracione konstante u toj oblasti. Na kraju je i

h(ρ>R)=h\left(\rho >R\right)= K1(νρ)K_{1}\left(\nu \rho \right) (16)

rešenje u oblasti iznad nivoa prstenaste struje, sa poslednjom integracionom konstantom . Napišimo još i izraz za Fourierovu transformaciju longitudinalne komponente vektora jačine električnog polja:

z(ρ,ζ)=1iωε0ε1ρddρ[ρh(ρ,ζ)].\left(\rho ,\zeta \right)=\frac{1}{i\omega \varepsilon _{0}\varepsilon }\frac{1}{\rho }\frac{d}{d\rho }\left[\rho h\left(\rho ,\zeta \right)\right]. (17)

Pređimo na određivanje integracionih konstanti , , i .

Granični uslovi i određivanje integracionih konstanti

Zatražimo na početku da rešenja (15) i (16) zadovolje uslov (14); dobija se

K1′(vR)−K_{1}^{'}\left(vR\right)- I1′(vR)−I_{1}^{'}\left(vR\right)- K1′(vR)K_{1}^{'}\left(vR\right) = iωε0εgUv.i\omega \varepsilon _{0}\varepsilon _{g}\frac{U}{v}. (18)

U jednačini se javlja prvi izvod po argumentu modifikovanih Besselovih funkcija. Dalje, funkcija h mora biti neprekidna na površini plazme, što daje

I1(va)+I_{1}\left(va\right)+ K1(va)=K_{1}\left(va\right)= I1(ua).I_{1}\left(ua\right). (19)

Takođe, mora biti neprekidna na površini plazme i -slika električnog polja, funkcija z , te se stiže i do uslova

εguI0(ua)=\varepsilon _{g}uI_{0}\left(ua\right)= εpvI0(va)−\varepsilon _{p}vI_{0}\left(va\right)- εpvK0(va).\varepsilon _{p}vK_{0}\left(va\right). (20)

Na kraju, zahtevajmo da bude neprekidna funkcija h na nivou ρ=R :

K1(vR)=K_{1}\left(vR\right)= I1(vR)+I_{1}\left(vR\right)+ K1(vR).K_{1}\left(vR\right). (21)

Tako smo formirali četiri nezavisne jednačine za četiri nepoznate integracione konstante. Napišimo determinantu sistema jednačina (19), (20), (21) i (18) :

Δ=∣I1(ua)−I1(va)−K1(va)0εguaI0(ua)−εpvaI0(va)εpvaK0(va)00I1(vR)K1(vR)−K1(vR)0−I1′(vR)−K1′(vR)K1′(vR)∣.(22)\Delta =\left|\begin{matrix}I_{1}(ua) & -I_{1}(va) & -K_{1}(va) & 0 \\ \varepsilon _{g}uaI_{0}(ua) & -\varepsilon _{p}vaI_{0}(va) & \varepsilon _{p}vaK_{0}(va) & 0 \\ 0 & I_{1}(vR) & K_{1}(vR) & -K_{1}(vR) \\ 0 & -I_{1}^{'}(vR) & -K_{1}^{'}(vR) & K_{1}^{'}(vR)\end{matrix}\right|. \tag{22}

Sada možemo dati rešenje za prvu integracionu konstantu u obliku

iωε0εgaUvaΔ1A.=(23)i\omega \varepsilon _{0}\varepsilon _{g}\frac{aU}{va}\Delta _{1}^{A}.= \tag{23}

Determinanta koja se pojavljuje u gornjoj relaciji ima sledeću strukturu:

Δ1A=∣0−I1(va)−K1(va)00−εpvaI0(va)εpvaK0(va)00I1(vR)K1(vR)−K1(vR)1−I1′(vR)−K1′(vR)K1′(vR)∣.(24)\Delta _{1}^{A}=\left|\begin{matrix}0 & -I_{1}(va) & -K_{1}(va) & 0 \\ 0 & -\varepsilon _{p}vaI_{0}(va) & \varepsilon _{p}vaK_{0}(va) & 0 \\ 0 & I_{1}(vR) & K_{1}(vR) & -K_{1}(vR) \\ 1 & -I_{1}^{'}(vR) & -K_{1}^{'}(vR) & K_{1}^{'}(vR)\end{matrix}\right|. \tag{24}

Sličnim postupkom se određuje i druga integraciona konstanta; dobija se da je

iωε0εgaUvaΔ1B;=(25)i\omega \varepsilon _{0}\varepsilon _{g}\frac{aU}{va}\Delta _{1}^{B};= \tag{25}

ovde se pojavila determinanta čiji je oblik

Δ1B=∣I1(ua)0−K1(va)0εguaI0(ua)0εpvaK0(va)000K1(vR)−K1(vR)01−K1′(vR)K1′(vR)∣.(26)\Delta _{1}^{B}=\left|\begin{matrix}I_{1}(ua) & 0 & -K_{1}(va) & 0 \\ \varepsilon _{g}uaI_{0}(ua) & 0 & \varepsilon _{p}vaK_{0}(va) & 0 \\ 0 & 0 & K_{1}(vR) & -K_{1}(vR) \\ 0 & 1 & -K_{1}^{'}(vR) & K_{1}^{'}(vR)\end{matrix}\right|. \tag{26}

Za integracionu konstantu su odgovarajuće relacije:

iωε0εgaUvaΔ1C,=(27)i\omega \varepsilon _{0}\varepsilon _{g}\frac{aU}{va}\Delta _{1}^{C},= \tag{27} Δ1C=∣I1(ua)−I1(va)00εguaI0(ua)−εpvaI0(va)000I1(vR)0−K1(vR)0−I1′(vR)1K1′(vR)∣.(28)\Delta _{1}^{C}=\left|\begin{matrix}I_{1}(ua) & -I_{1}(va) & 0 & 0 \\ \varepsilon _{g}uaI_{0}(ua) & -\varepsilon _{p}vaI_{0}(va) & 0 & 0 \\ 0 & I_{1}(vR) & 0 & -K_{1}(vR) \\ 0 & -I_{1}^{'}(vR) & 1 & K_{1}^{'}(vR)\end{matrix}\right|. \tag{28}

Na kraju, rešenje za poslednju, četvrtu integracionu konstantu imaće oblik:

iωε0εgaUvaΔ1D,=(29)i\omega \varepsilon _{0}\varepsilon _{g}\frac{aU}{va}\Delta _{1}^{D},= \tag{29} Δ1D=∣I1(ua)−I1(va)−K1(va)0εguaI0(ua)−εpvaI0(va)εpvaK0(va)00I1(vR)K1(vR)00−I1′(vR)−K1′(vR)1∣.(30)\Delta _{1}^{D}=\left|\begin{matrix}I_{1}(ua) & -I_{1}(va) & -K_{1}(va) & 0 \\ \varepsilon _{g}uaI_{0}(ua) & -\varepsilon _{p}vaI_{0}(va) & \varepsilon _{p}vaK_{0}(va) & 0 \\ 0 & I_{1}(vR) & K_{1}(vR) & 0 \\ 0 & -I_{1}^{'}(vR) & -K_{1}^{'}(vR) & 1\end{matrix}\right|. \tag{30}

Sada možemo da pređemo na izračunavanje komponenti polja površinskog talasa. Kao i u slučaju sloja plazme, ovde nećemo tražiti izraze za radijacionu komponentu ukupnog elektromagnetskog pola koja inače obavezno prati jedan ovakav eksitacioni problem. Naš glavni zadatak je nađemo formulu za snagu površinskog talasa koji se emituje prstenastim izvorom i da analiziramo frekventnu zavisnost snage.

Inverzna Fourierova transformacija

Prvo pogledajmo integralni izraz za jačinu magnetskog polja u plazmi; on se formira kada se rešenje (13), uz rezultat (23), uvrsti u formulu (5):

H(ρ≤a,z>0)≡H1=12π∫−∞+∞Δ1AΔI1(uρ)e−iζzdζ.(31)H\left(\rho \le a,z>0\right)\equiv H_{1}=\frac{1}{2\pi }\int\limits_{-\infty }^{+\infty } \frac{\Delta _{1}^{A}}{\Delta }I_{1}\left(u\rho \right)e^{-i\zeta z}d\zeta . \tag{31}

Integral treba rešavati metodom kompleksne integracije; pripadajući krivolinijski integral ima realni pol prvog reda obuhvaćen konturom integracije, na mestu anuliranja determinante sistema. Kontribucija pola određuje kompleksnu amplitudu jačine magnetskog polja površinskog talasa. Pošto je postupak vrlo sličan onom koji je objašnjen u prvoj glavi, preskočićemo detalje izvođenja; imamo da je

H1=12π2πilim⁡ζ→β[(ζ−β)Δ1AΔI1(uρ)e−iζz].(32)H_{1}=\frac{1}{2\pi }2\pi i\mathop{\lim }\limits_{\zeta \to \beta }\left[\left(\zeta -\beta \right)\frac{\Delta _{1}^{A}}{\Delta }I_{1}\left(u\rho \right)e^{-i\zeta z}\right]. \tag{32}

Ako sa Δ′\Delta ^{'} označimo prvi izvod determinante sistema po normalizovanom talasnom broju X=βaX=\beta a, gornji izraz možemo da transformišemo i dovedemo na ovaj konačni oblik (uveli smo normalizovanu aksijalnu koordinatu Z=z/aZ=z/a ):

H1=−H0pYvaΔ1AΔ′I1(uaρa)ei(ωt−XZ).(33)H_{1}=-H_{0}\frac{pY}{va}\frac{\Delta _{1}^{A}}{\Delta ^{'}}I_{1}\left(ua\frac{\rho }{a}\right)e^{i\left(\omega t-XZ\right)}. \tag{33}

Ovde je H0=E0ℜH_{0}=\frac{E_{0}}{\Re } , gde je ℜ=μ0ε0εg\Re =\sqrt{\frac{\mu _{0}}{\varepsilon _{0}\varepsilon _{g}}} i E0=UaE_{0}=\frac{U}{a}; parametar elektronske gustine u plazmi je p=ωpacp=\frac{\omega _{p}a}{c} (c−c- brzina svetlosti u dielektriku). Pomoću ovog rešenja i Maxwellovih jednačina možemo dobiti i komponente jačine električnog polja površinskog talasa u plazmi:

Eρ1=−E0XvaεgεpΔ1AΔ′I1(uaρa)ei(ωt−XZ),(34)E_{\rho 1}=-E_{0}\frac{X}{va}\frac{\varepsilon _{g}}{\varepsilon _{p}}\frac{\Delta _{1}^{A}}{\Delta '}I_{1}\left(ua\frac{\rho }{a}\right)e^{i\left(\omega t-XZ\right)}, \tag{34} Ez1=iE0uavaεgεpΔ1AΔ′I0(uaρa)ei(ωt−XZ).(35)E_{z1}=iE_{0}\frac{ua}{va}\frac{\varepsilon _{g}}{\varepsilon _{p}}\frac{\Delta _{1}^{A}}{\Delta '}I_{0}\left(ua\frac{\rho }{a}\right)e^{i\left(\omega t-XZ\right)}. \tag{35}

Na sličan način dobijamo i rešenja u oblasti a≤ρ≤Ra\le \rho \le R :

H2=−H0pYva[Δ1BΔ′]K1(vaρa)[](36)H_{2}=-H_{0}\frac{pY}{va}\left[\frac{\Delta _{1}^{B}}{\Delta '}\right]K_{1}\left(va\frac{\rho }{a}\right)[] \tag{36} Eρ2=−E0Xva[Δ1BΔ′]K1(vaρa)[](37)E_{\rho 2}=-E_{0}\frac{X}{va}\left[\frac{\Delta _{1}^{B}}{\Delta '}\right]K_{1}\left(va\frac{\rho }{a}\right)[] \tag{37} Ez2=iE0[Δ1BΔ′]K0(vaρa)[](38)E_{z2}=iE_{0}\left[\frac{\Delta _{1}^{B}}{\Delta '}\right]K_{0}\left(va\frac{\rho }{a}\right)[] \tag{38}

U delu prostora iznad nivoa prstenastog izvora (R≤ρ≤∞)(R\le \rho \le \infty ) imamo sledeća rešenja

H3=−H0pYvaΔ1DΔ′K1(vaρa)ei(ωt−XZ),(39)H_{3}=-H_{0}\frac{pY}{va}\frac{\Delta _{1}^{D}}{\Delta '}K_{1}\left(va\frac{\rho }{a}\right)e^{i\left(\omega t-XZ\right)}, \tag{39} Eρ3=−E0XvaεgεpΔ1DΔ′K1(vaρa)ei(ωt−XZ),(40)E_{\rho 3}=-E_{0}\frac{X}{va}\frac{\varepsilon _{g}}{\varepsilon _{p}}\frac{\Delta _{1}^{D}}{\Delta '}K_{1}\left(va\frac{\rho }{a}\right)e^{i\left(\omega t-XZ\right)}, \tag{40} Ez3=−iE0Δ1DΔ′K0(vaρa)ei(ωt−XZ).(41)E_{z3}=-iE_{0}\frac{\Delta _{1}^{D}}{\Delta '}K_{0}\left(va\frac{\rho }{a}\right)e^{i\left(\omega t-XZ\right)}. \tag{41}

Pošto su sada poznate sve tri komponente polja površinskog talasa, prelazimo na izračunavanje elektromagnetske snage u površinskom talasu.

Snaga aksijalno simetričnog površinskog talasa

Snagu ćemo dobiti kao zbir snaga, P=P1+P2+P3P=P_{1}+P_{2}+P_{3}; prvi član je snaga u plazmenom cilindru, drugi član je snaga u dielektriku izvan plazme (do nivoa prstenastog proreza), a treći član je snaga u dielektriku iznad nivoa prestenastog proreza antene. Primenjujući metod Poyntingovog vektora, potražimo izraz za snagu talasa u plazmi po formuli [122]:

P1=12Re⁡∫0aEρ1H1∗2πρdρ.(42)P_{1}=\frac{1}{2}\operatorname{Re}\int\limits_{0}^{a} E_{\rho 1}H_{1}^{*}2\pi \rho d\rho . \tag{42}

Unećemo izraze za poprečnu komponentu vektora jačine električnog polja (34) i konjugovano kompleksnu vrednost jačine magnetskoh polja (33). Prethodno definišimo normalizacioni faktor

P0=π2U2ℜ;P_{0}=\frac{\pi }{2}\frac{U^{2}}{\Re }; (43)

(izračunavaćemo normalizovane snage P~i≡Pi/P0\tilde{P}_{i}\equiv P_{i}/P_{0} u sve tri oblasti). U plazmi je

P~1=pXY(va)2εgεp(Δ1AΔ′)()(44)\tilde{P}_{1}=\frac{pXY}{\left(va\right)^{2}}\frac{\varepsilon _{g}}{\varepsilon _{p}}\left(\frac{\Delta _{1}^{A}}{\Delta '}\right)() \tag{44}

Ovde je

ℑ1≡2a2∫0aρI12(uρ)dρ(45)\Im _{1}\equiv \frac{2}{a^{2}}\int\limits_{0}^{a} \rho I_{1}^{2}(u\rho )d\rho \tag{45}

integral koji je tablični, sa rešenjem [103]

ℑ1=I12(ua)−I0(ua)I2(ua);\Im _{1}=I_{1}^{2}(ua)-I_{0}(ua)I_{2}(ua); (45’)

rešenje je, vidimo, kombinacija odgovarajućih Besselovih funkcija argumenta

ua=X2−p2Y2εpεg.(46)ua=\sqrt{X^{2}-p^{2}Y^{2}\frac{\varepsilon _{p}}{\varepsilon _{g}}}. \tag{46}

Analognim postupkom, za drugi deo snage talasa nalazimo:

P~2=pXY(va)2[(Δ1BΔ′)()]2ℑ22+2(Δ1BΔ′)()(47)\tilde{P}_{2}=\frac{pXY}{\left(va\right)^{2}}\left[\left(\frac{\Delta _{1}^{B}}{\Delta '}\right)()\right]^{2}\Im _{22}+2\left(\frac{\Delta _{1}^{B}}{\Delta '}\right)() \tag{47}

U izrazu nalazimo sličan integral kao gore:

ℑ21=2a2∫aRρI12(vρ)dρ=I12(vR)−I0(vR)I2(vR)−I12(va)+I0(va)I2(va);(48)\begin{aligned}\Im _{21}=\frac{2}{a^{2}}\int\limits_{a}^{R} \rho I_{1}^{2}\left(v\rho \right)d\rho \\ =I_{1}^{2}(vR)-I_{0}(vR)I_{2}(vR)-I_{1}^{2}(va)+I_{0}(va)I_{2}(va);\end{aligned} \tag{48}

Besselove funkcije su od argumenta

va=X2−p2Y2.(49)va=\sqrt{X^{2}-p^{2}Y^{2}}. \tag{49}

Sledeći integral u nizu je sa Besselovom modifikovanom K funkcijom:

ℑ22=2a2∫aRρK12(vρ)dρ=K12(vR)−K0(vR)K2(vR)−K12(va)+K0(va)K2(va).(50)\begin{aligned}\Im _{22}=\frac{2}{a^{2}}\int\limits_{a}^{R} \rho K_{1}^{2}\left(v\rho \right)d\rho \\ =K_{1}^{2}(vR)-K_{0}(vR)K_{2}(vR)-K_{1}^{2}(va)+K_{0}(va)K_{2}(va).\end{aligned} \tag{50}

Na kraju, susrećemo i integral sa kombinacijom funkcija I1I_{1} i K1K_{1} :

ℑ23=2a2∫aRρI1(vρ)K1(vρ)dρ.(51)\Im _{23}=\frac{2}{a^{2}}\int\limits_{a}^{R} \rho I_{1}\left(v\rho \right)K_{1}\left(v\rho \right)d\rho . \tag{51}

Ovaj integral takođe je rešiv budući da je integral

ℑ≡∫0xxIν(ax)Kν(ax)dx(52)\Im \equiv \int\limits_{0}^{x} xI_{\nu }\left(ax\right)K_{\nu }\left(ax\right)dx \tag{52}

tablični, sa rešenjem [103, s. 48]

ℑ=x22[(1+ν2ax2)Iν(ax)Kν(ax)−I′]ν(ax)−ν2a2.(53)\Im =\frac{x^{2}}{2}\left[\left(1+\frac{\nu ^{2}}{ax^{2}}\right)I_{\nu }\left(ax\right)K_{\nu }\left(ax\right)-I'\right]_{\nu }\left(ax\right)-\frac{\nu }{2a^{2}}. \tag{53}

Navedimo uzgred da numerička prezentacija u savremenim softverskim matematičkim paketima daje (naravno, sa istim ishodom) rezultat [Mathematica 3.0]

ℑ23=0.282095(va)2(M1−M2)\Im _{23}=\frac{0.282095}{\left(va\right)^{2}}\left(M_{1}-M_{2}\right) (54)

gde je

M1=MeijerG[{{1,32},{}},{{1,2},{0,0}},R2a2(va)2],(55)M_{1}=MeijerG\left[\{\{1,\frac{3}{2}\},\{\}\},\{\{1,2\},\{0,0\}\},\frac{R^{2}}{a^{2}}(va)^{2}\right], \tag{55}

M2=M_{2}= MeijerG[{{1,32},{}},{{1,2},{0,0}},(va)2].MeijerG\left[\{\{1,\frac{3}{2}\},\{\}\},\{\{1,2\},\{0,0\}\},(va)^{2}\right]. (56)

Na kraju, za treći deo snage talasa nalazimo formulu

P~3=εgpXY(va)2(Δ1DΔ′)()(57)\tilde{P}_{3}=\varepsilon _{g}\frac{pXY}{\left(va\right)^{2}}\left(\frac{\Delta _{1}^{D}}{\Delta '}\right)() \tag{57}

Javio se još jedan integral sa Besselovom funkcijom, naime

ℑ3≡2a2∫a∞ρK12(vρ)dρ(58)\Im _{3}\equiv \frac{2}{a^{2}}\int\limits_{a}^{\infty } \rho K_{1}^{2}(v\rho )d\rho \tag{58}

čije je rešenje

ℑ3=−K12(va)+K0(va)K2(va).\Im _{3}=-K_{1}^{2}(va)+K_{0}(va)K_{2}(va). (58’)

Formulu za ukupnu snagu dobićemo sabirajući naše jednačine (44), (47) i (57). Rezultat je sledeća jednačina (59) :

P~=εgpXY(va)2[εgεp(Δ1AΔ′)()]2ℑ21+(Δ1CΔ′)()\tilde{P}=\varepsilon _{g}\frac{pXY}{\left(va\right)^{2}}\left[\frac{\varepsilon _{g}}{\varepsilon _{p}}\left(\frac{\Delta _{1}^{A}}{\Delta '}\right)()\right]^{2}\Im _{21}+\left(\frac{\Delta _{1}^{C}}{\Delta '}\right)()

Za numeričko tretiranje ovog izraza potrebno je znati disperzionu relaciju površinskog talasa, a poželjno je i razraditi metod za njenu efektivnu upotrebu.

Zakon disperzije i aproksimant po metodu fiksne tačke

Disperziona relacija određena je uslovom

Δ(ω,β)=0.(60)\Delta (\omega ,\beta )=0. \tag{60}

Imajući u vidu rezultat (22), ovu jednačinu možemo svesti na formulu

Y=(1+εguavaI0(ua)I1(ua)K1(va)K0(va))−12.(61)Y=\left(1+\varepsilon _{g}\frac{ua}{va}\frac{I_{0}(ua)}{I_{1}(ua)}\frac{K_{1}(va)}{K_{0}(va)}\right)^{-\frac{1}{2}}. \tag{61}

Pošto transverzalni talasni brojevi zavise od normalizovane učestanosti, ovo je jedno samo prividno eksplicitno rešenje. Međutim, jed. (61) je dobra osnova da se do eksplicitnog oblika disperzione veze zaista i dođe brzo i elegantno. Treba iskoristiti približnu jednakost u≈v≈βu\approx v\approx \beta (kvazistatički postupak) i dobiti nultu aproksimaciju Y0Y_{0} za eksplicitnu relaciju Y=f(X)Y=f(X) u punoj talasnoj reprezentaciji; dakle,

Y0=(1+εgI0(X)I1(X)K1(X)K0(X))−12.(62)Y_{0}=\left(1+\varepsilon _{g}\frac{I_{0}(X)}{I_{1}(X)}\frac{K_{1}(X)}{K_{0}(X)}\right)^{-\frac{1}{2}}. \tag{62}

Često ovaj korak obezbeđuje dovoljnu tačnost u pojedinim primenama. No, mi smo primetili da prva aproksimacija, uz manja usložnjavanja postupka, skoro redovno prevodi implicitnu formu (61) u eksplicitnu zavisnost izvrsne tačnosti; prva se aproksimacija dobija kad se nulto rešenje koristi na svim mestima u desnoj strani relacije (61) gde figuriše veličina YY, što daje:

Y1=(1+εgu0av0aI0(u0a)I1(u0a)K1(v0a)K0(v0a))−12,(63)Y_{1}=\left(1+\varepsilon _{g}\frac{u_{0}a}{v_{0}a}\frac{I_{0}(u_{0}a)}{I_{1}(u_{0}a)}\frac{K_{1}(v_{0}a)}{K_{0}(v_{0}a)}\right)^{-\frac{1}{2}}, \tag{63}

gde je

u0a=X2−p2Y02εp0εg,(64)u_{0}a=\sqrt{X^{2}-p^{2}Y_{0}^{2}\frac{\varepsilon _{p0}}{\varepsilon _{g}}}, \tag{64} v0a=X2−p2Y02,(65)v_{0}a=\sqrt{X^{2}-p^{2}Y_{0}^{2}}, \tag{65}

uz

εp0=1−1Y02.(66)\varepsilon _{p0}=1-\frac{1}{Y_{0}^{2}}. \tag{66}
Izračunavanja

Na slici 3 prikazan je disperzioni grafik aksijalno simetričnog talasa na plazmenom cilindru u homogenom dielektriku permitivnosti εg=4.8\varepsilon _{g}=4.8 . Gornja kriva je nulti aproksimant po jed. (62). Donja kriva je prvi aproksimant po našem metodu fiksne tačke; parametar elektronske gustine je p0=ωpac0=1p_{0}=\frac{\omega _{p}a}{c_{0}}=1; krive za koje ovaj parametar leži u granicama od nule do jedinice ležaće između dve prikazane krive.

Slika 3. Disperzioni grafik aksijalno simetričnog talasa na cilindru hladne homogene plazme u homo-genom dielektriku permitivnosti εg=4.8\varepsilon _{g}=4.8 ; parametar elektronske gustine p0=1p_{0}=1; gornja kriva: nulti aproksimant (kvazistatika), jed. (62); donja kriva: prvi aproksimant po metodu fiksne tačke, jed. (63)

Naravno, mogu se tražiti i aproksimacije višeg reda. Na slici 4 vidi se učinak treće aproksimacije, pri ostalim istim uslovima. Razlike su u oblasti malih talasnih brojeva. Primetimo da treći aproksimant leži iznad prvog, tako da je odstupanje nultog aproksimanta od tačnog rešenja manje nego što bi se to moglo zaključiti na osnovu slike 3.

Slika 4. Disperzioni grafik aksijalno simetričnog talasa na cilindru hladne homogene plazme u homo-genom dielektriku permitivnosti εg=4.8\varepsilon _{g}=4.8 ; parametar elektronske gustine p0=1p_{0}=1; upoređenje prvog i trećeg aproksimanta; gornja kriva: treći aproksimant po metodu fiksne tačke; donja kriva: prvi aproksimant po metodu fiksne tačke, jed. (63)

Aproksimant Y1Y_{1} , jed. (63), principijelno je poboljšanje u odnosu na kvazistatičku aproksimaciju, jed. (62); daje ispravnu vrednost za prag talasnog broja, ima ispravnu asimptotiku; pokazuje malu grešku izračunavanja u celom opsegu talasnih brojeva; izraz je eksplicitan i prilagođen za efikasno korišćenje u kompjuterskim programima.

Na slici 5 vidimo grafik normalizovane snage u funkciji normalizovane učestanosti

Slika 5. Normalizovana snaga aksijalno simetričnog površinskog talasa eksitovanog slot antenom na plazmenom cilindru u dielektriku permitivnosti εg=4.8\varepsilon _{g}=4.8 u funkciji normalizovane učestanosti; relativni poluprečnik slota R/a=1.5{R}/{a}=1.5; parametar elektronske gustine p0=0.1p_{0}=0.1; disperziona relacija uračunata preko prvog aproksimanta Y1Y_{1}, po jed. (63).

Plazmeni cilindar je u staklu permitivnosti 4.8 ; plazmena gustina je određena parametrom p0=0.1p_{0}=0.1 ; relativna visina slota je Ra=1.5\frac{R}{a}=1.5 ; korišćen je disperzioni

Slika 6. Normalizovana snaga aksijalno simetričnog talasa na plazmenom cilindru u dielektriku permitivnosti εg=4.8\varepsilon _{g}=4.8 u funkciji normalizovanog poluprečnika slota; parametar elektronske gustine p0=0.126p_{0}=0.126; zakon disperzije uračunat približnim načinom, po metodu fiksne tačke, pomoću prvog aproksimanta, jed. (63); tri krive dobijene za razne vrednosti normalizovanog talasnog broja (X=1.5,1,0.5X=1.5,1,0.5 odozgo naniže, u maksimumu).

aproksimant prvog reda po jed. (63).

Snaga ima širok maksimum, u većem delu opsega učestanosti, a pada na nulu u početnom delu za male učestanosti i u oblasti asimptotike disperzione relacije.

Na slici 6 prikazana je normalizovana snaga u funkciji normalizovane visine slota, za razne vrednosti normalizovanog talasnog broja; postoji maksimum (optimum eksitacije) u oblasti manjih talasnih brojeva; primećuje se oblast grupisanja krivih za R∼1.5aR\sim 1.5a, kada snaga talasa malo zavisi od talasnog broja; selektivni karakter eksitacije izražen je za veće vrednosti talasnih brojeva; pri talasnim dužinama reda veličine λ∼4πa\lambda \sim 4\pi a izbor poluprečnika slota nije kritičan.

Rezultati ovog poglavlja korisni su, između ostalog, za upoređivanja sa rezultatima koji će biti dobijeni u sledećoj glavi, kada ćemo rešiti eksitacioni problem za plazmu u staklenoj cevi; po konceptu ekvivalentnog dielektrika, koji smo diskutovali u radu [32], aproksimativno se talas na slojevitoj strukturi oko plazme može tretirati kao talas na plazmi u homogenoj sredini pod uslovom da se na pogodan način definiše efektivna permitivnost te sredine.

*

REZIME FORMULÂ, SKRAĆENICÂ I OZNAKÂ GLAVE III

H1=−H0pYvaΔ1AΔ′I1(uaρa)ei(ωt−βz),(33)H_{1}=-H_{0}\frac{pY}{va}\frac{\Delta _{1}^{A}}{\Delta '}I_{1}\left(ua\frac{\rho }{a}\right)e^{i\left(\omega t-\beta z\right)}, \tag{33} Eρ1=−E0XvaεgεpΔ1AΔ′I1(uaρa)ei(ωt−βz),(34)E_{\rho 1}=-E_{0}\frac{X}{va}\frac{\varepsilon _{g}}{\varepsilon _{p}}\frac{\Delta _{1}^{A}}{\Delta '}I_{1}\left(ua\frac{\rho }{a}\right)e^{i\left(\omega t-\beta z\right)}, \tag{34} Ez1=iE0uavaεgεpΔ1AΔ′I0(uaρa)ei(ωt−βz).(35)E_{z1}=iE_{0}\frac{ua}{va}\frac{\varepsilon _{g}}{\varepsilon _{p}}\frac{\Delta _{1}^{A}}{\Delta '}I_{0}\left(ua\frac{\rho }{a}\right)e^{i\left(\omega t-\beta z\right)}. \tag{35} H2=−H0pYva[Δ1BΔ′]K1(vaρa)[](36)H_{2}=-H_{0}\frac{pY}{va}\left[\frac{\Delta _{1}^{B}}{\Delta '}\right]K_{1}\left(va\frac{\rho }{a}\right)[] \tag{36} Eρ2=−E0Xva[Δ1BΔ′]K1(vaρa)[](37)E_{\rho 2}=-E_{0}\frac{X}{va}\left[\frac{\Delta _{1}^{B}}{\Delta '}\right]K_{1}\left(va\frac{\rho }{a}\right)[] \tag{37} Ez2=iE0[Δ1BΔ′]K0(vaρa)[](38)E_{z2}=iE_{0}\left[\frac{\Delta _{1}^{B}}{\Delta '}\right]K_{0}\left(va\frac{\rho }{a}\right)[] \tag{38} H3=−H0pYvaΔ1DΔ′K1(vaρa)ei(ωt−βz),(39)H_{3}=-H_{0}\frac{pY}{va}\frac{\Delta _{1}^{D}}{\Delta '}K_{1}\left(va\frac{\rho }{a}\right)e^{i\left(\omega t-\beta z\right)}, \tag{39} Eρ3=−E0XvaεgεpΔ1DΔ′K1(vaρa)ei(ωt−βz),(40)E_{\rho 3}=-E_{0}\frac{X}{va}\frac{\varepsilon _{g}}{\varepsilon _{p}}\frac{\Delta _{1}^{D}}{\Delta '}K_{1}\left(va\frac{\rho }{a}\right)e^{i\left(\omega t-\beta z\right)}, \tag{40} Ez3=−iE0Δ1DΔ′K0(vaρa)ei(ωt−βz).(41)E_{z3}=-iE_{0}\frac{\Delta _{1}^{D}}{\Delta '}K_{0}\left(va\frac{\rho }{a}\right)e^{i\left(\omega t-\beta z\right)}. \tag{41} Δ=∣I1(ua)−I1(va)−K1(va)0εguaI0(ua)−εpvaI0(va)εpvaK0(va)00I1(vR)K1(vR)−K1(vR)0−I′−K1′(vR)∣(22)\Delta =\left|\begin{matrix}I_{1}(ua) & -I_{1}(va) & -K_{1}(va) & 0 \\ \varepsilon _{g}uaI_{0}(ua) & -\varepsilon _{p}vaI_{0}(va) & \varepsilon _{p}vaK_{0}(va) & 0 \\ 0 & I_{1}(vR) & K_{1}(vR) & -K_{1}(vR) \\ 0 & -I'\end{matrix}-K'_{1}(vR)\right| \tag{22} Δ1A=∣0−I1(va)−K1(va)00−εpvaI0(va)εpvaK0(va)00I1(vR)K1(vR)−K1(vR)1−I′−K1′(vR)∣(24)\Delta _{1}^{A}=\left|\begin{matrix}0 & -I_{1}(va) & -K_{1}(va) & 0 \\ 0 & -\varepsilon _{p}vaI_{0}(va) & \varepsilon _{p}vaK_{0}(va) & 0 \\ 0 & I_{1}(vR) & K_{1}(vR) & -K_{1}(vR) \\ 1 & -I'\end{matrix}-K'_{1}(vR)\right| \tag{24} Δ1B=∣I1(ua)0−K1(va)0εguaI0(ua)0εpvaK0(va)000K1(vR)−K1(vR)01−K′K1′(vR)∣(26)\Delta _{1}^{B}=\left|\begin{matrix}I_{1}(ua) & 0 & -K_{1}(va) & 0 \\ \varepsilon _{g}uaI_{0}(ua) & 0 & \varepsilon _{p}vaK_{0}(va) & 0 \\ 0 & 0 & K_{1}(vR) & -K_{1}(vR) \\ 0 & 1 & -K'\end{matrix}K'_{1}(vR)\right| \tag{26} Δ1C=∣I1(ua)−I1(va)00εguaI0(ua)−εpvaI0(va)000I1(vR)0−K1(vR)0−I′1K1′(vR)∣(28)\Delta _{1}^{C}=\left|\begin{matrix}I_{1}(ua) & -I_{1}(va) & 0 & 0 \\ \varepsilon _{g}uaI_{0}(ua) & -\varepsilon _{p}vaI_{0}(va) & 0 & 0 \\ 0 & I_{1}(vR) & 0 & -K_{1}(vR) \\ 0 & -I'\end{matrix}1K'_{1}(vR)\right| \tag{28} Δ1D=∣I1(ua)−I1(va)−K1(va)0εguaI0(ua)−εpvaI0(va)εpvaK0(va)00I1(vR)K1(vR)00−I′−K1′(vR)∣(30)\Delta _{1}^{D}=\left|\begin{matrix}I_{1}(ua) & -I_{1}(va) & -K_{1}(va) & 0 \\ \varepsilon _{g}uaI_{0}(ua) & -\varepsilon _{p}vaI_{0}(va) & \varepsilon _{p}vaK_{0}(va) & 0 \\ 0 & I_{1}(vR) & K_{1}(vR) & 0 \\ 0 & -I'\end{matrix}-K'_{1}(vR)\right| \tag{30} ua=X2−p2Y2εpεg(46)ua=\sqrt{X^{2}-p^{2}Y^{2}\frac{\varepsilon _{p}}{\varepsilon _{g}}} \tag{46} va=X2−p2Y2(49)va=\sqrt{X^{2}-p^{2}Y^{2}} \tag{49}

X=βaX=\beta a; Y=ωωpY=\frac{\omega }{\omega _{p}} ; εp=1−1Y2\varepsilon _{p}=1-\frac{1}{Y^{2}}

p=ωpacp=\frac{\omega _{p}a}{c} ; p0=ωpac0p_{0}=\frac{\omega _{p}a}{c_{0}}; c=1ε0μ0εgc=\frac{1}{\sqrt{\varepsilon _{0}\mu _{0}\varepsilon _{g}}}; c0=1ε0μ0c_{0}=\frac{1}{\sqrt{\varepsilon _{0}\mu _{0}}}

E0=UaE_{0}=\frac{U}{a}; H0=E0ℜH_{0}=\frac{E_{0}}{\Re }; ℜ=μ0ε0εg\Re =\sqrt{\frac{\mu _{0}}{\varepsilon _{0}\varepsilon _{g}}}

P~=εgpXY(va)2[εgεp(Δ1AΔ′)()]2ℑ21+(Δ1CΔ′)()\tilde{P}=\varepsilon _{g}\frac{pXY}{\left(va\right)^{2}}\left[\frac{\varepsilon _{g}}{\varepsilon _{p}}\left(\frac{\Delta _{1}^{A}}{\Delta '}\right)()\right]^{2}\Im _{21}+\left(\frac{\Delta _{1}^{C}}{\Delta '}\right)()

P~=PP0\tilde{P}=\frac{P}{P_{0}}; P0=π2U2ℜP_{0}=\frac{\pi }{2}\frac{U^{2}}{\Re } (43)

ℑ1≡2a2∫0aρI12(uρ)dρ(45)\Im _{1}\equiv \frac{2}{a^{2}}\int\limits_{0}^{a} \rho I_{1}^{2}(u\rho )d\rho \tag{45} ℑ21=2a2∫aRρI12(vρ)dρ(48)\Im _{21}=\frac{2}{a^{2}}\int\limits_{a}^{R} \rho I_{1}^{2}\left(v\rho \right)d\rho \tag{48} ℑ22=2a2∫aRρK12(vρ)dρ(50)\begin{aligned}\Im _{22}=\frac{2}{a^{2}}\int\limits_{a}^{R} \rho K_{1}^{2}\left(v\rho \right)d\rho \\ \end{aligned} \tag{50} ℑ23=2a2∫aRρI1(vρ)K1(vρ)dρ(51)\Im _{23}=\frac{2}{a^{2}}\int\limits_{a}^{R} \rho I_{1}\left(v\rho \right)K_{1}\left(v\rho \right)d\rho \tag{51} ℑ3≡2a2∫a∞ρK12(vρ)dρ(58)\Im _{3}\equiv \frac{2}{a^{2}}\int\limits_{a}^{\infty } \rho K_{1}^{2}(v\rho )d\rho \tag{58} Y=(1+εguavaI0(ua)I1(ua)K1(va)K0(va))−12(61)Y=\left(1+\varepsilon _{g}\frac{ua}{va}\frac{I_{0}(ua)}{I_{1}(ua)}\frac{K_{1}(va)}{K_{0}(va)}\right)^{-\frac{1}{2}} \tag{61} Y0=(1+εgI0(X)I1(X)K1(X)K0(X))−12(62)Y_{0}=\left(1+\varepsilon _{g}\frac{I_{0}(X)}{I_{1}(X)}\frac{K_{1}(X)}{K_{0}(X)}\right)^{-\frac{1}{2}} \tag{62} Y1=(1+εgu0av0aI0(u0a)I1(u0a)K1(v0a)K0(v0a))−12(63)Y_{1}=\left(1+\varepsilon _{g}\frac{u_{0}a}{v_{0}a}\frac{I_{0}(u_{0}a)}{I_{1}(u_{0}a)}\frac{K_{1}(v_{0}a)}{K_{0}(v_{0}a)}\right)^{-\frac{1}{2}} \tag{63}

u0a=X2−p2Y02εp0εgu_{0}a=\sqrt{X^{2}-p^{2}Y_{0}^{2}\frac{\varepsilon _{p0}}{\varepsilon _{g}}}; v0a=X2−p2Y02v_{0}a=\sqrt{X^{2}-p^{2}Y_{0}^{2}}; εp0=1−1Y02\varepsilon _{p0}=1-\frac{1}{Y_{0}^{2}}

***


← Glava II: Eksitacija površinskih talasa na plazmenom sloju · Glava IV: Eksitacija prstenastim izvorom oko cilindrične plazme u dielektričnoj cevi →