Mišljenje o knjizi Maksima Lutovca „Vrtovi drevne igre“

MIŠLJENJE O KNJIZI

Rukopis knjige Maksima Lutovca Vrtovi drevne igre izložen je na oko 150 strana A4 formata. Građa je raspoređena u devet poglavlja. Autor ih vidi kao devet bašti u vrtu šahovske igre. Polazi se od vrta tajne; ali tajna rađa govor; govor nas vodi do demokratije; a nje nema bez pravde; pravda nas spaja sa istinom; a ona je u vrtu znanja; tamo se njeguje mudrost; mudrost je predvorje vječnosti; vječnost ne može bez vrta sjećanja. Tako se krug ove priče logično zatvorio. Da bi logika bila potpuna, predlažem da se deveto poglavlja, dakle, zove: Vrt sjećanja (umjesto Prijatelji i partneri).

Svako od osam poglavlja počinje sa po nekoliko autorovih rečenica, koje su osmišljene, imaju poetski naboj i nose naznake zajedničkih ideja u prilozima koji slijede. Ove male pjesme u prozi stoje kao piščeva dobrodošlica na ulazu u vrt. Prilozi su zamišljeni kao pojedino cvijeće u datom vrtu. Ono je njegovano i kultivisano. Bogato asocijacijama. Za ljubitelje šaha, nađe se tu šahovski dijagram pomoću kojeg se plovi, kao na istočnjačkom ćilimu, u carstvo studija i zagonetki. Deveto poglavlje je nešto drugačije koncipirano. Autor iznosi primjere sopstvenog šahovskog stvaralaštva. Izbor partija je zanimljiv, čitalac će htjeti da se upozna sa kreativnom dimenzijom pisca. Osim toga, naići će na poetske relaksacije… sasvim neuobičajeno za knjige o šahu, a tako tipično za Lutovca kao šahistu i pisca šahovskih knjiga. Kako je kod autora postojala izvjesna dilema: uključiti u tekst deveto poglavlje ili ne, preporučujem bez dileme da knjiga ide i sa ovim vrtom sjećanja.

Međutim, volio bih da me majstor Lutovac posluša i izbaci iz rukopisa, bar ovom prilikom, prilog Plamsaji. Kao Crnogorac, izjavljujem da mi je dosta crnogorskih anegdota! (U ovoj knjizi mi to smeta. Ima edicija koje mogu da pokriju to polje.)

Knjiga je pisana stručno korektno. Stil pisca je jezgrovit: ideje brani i logikom i metaforom. U svakom slučaju, imamo pred sobom ugao viđenja šahovske igre koji valja upoznati. Knjigu će čitati, kako mislim, i turisti koji se šahaju na plaži, i profesionalci koji žive od takmičarskog ili bilo kojeg drugog aspekta ove igre. I jedni i drugi naći će između korica nešto za svoj vrt sjećanja.

Preporučujem da se ova knjiga što brže publikuje.

Zainteresovan sam da je i sam imam u svojoj biblioteci, kad dobije svoju finalnu formu i počne život u knjižarama.