Pomolak stvari pod Jejevicama

Sećanje na Vukotu Babovića

Javna pisma

Drška do Beograda

DRŠKA DO BEOGRADA

Bilo je dobre volje da se dostojno polemiše o medijskoj eksponiranosti nekih bitnih tema iz arsenala Serbia&Montenegro. Valjana podloga identifikovana je u razglednici s Jadrana koju je uputio uvaženi Mihal Ramač. Razgovor mora da prestane jer se javila kolateralna šteta u liku KV izveštača iz Crne Gore. Pojava jedne takve smetnje se očekivala, jer “nastavljači dela MM” svakako nisu anonimusi i uglavnom znamo sve o njihovoj “dobroj raspoređenosti”.

Bio sam spreman da pređem preko hvalisanja jednom uzornom istinoljubivočću, beslovesnom isfrustriranošću titulama, pominjanjem najskuplje srpske reči; pa i pokušajem skoro rasističke redukcije individualnih kategorija na nacionalni identitet. Čak mi je bilo simpatično i njegovo zalaganje da “prvo treba počistiti svoje dvorište”. Ali to je smešan paradoks: g. Veseljko nudi za taj poduhvat metlu… sa drškom do Beograda. No ja sam se javio za reč sa predlogom da je zdravije tu dršku malo demokratski skratiti!

Ali ipak sam šokiran da postoji “osvedočeni crnogoromrzac” koji će da potpiše i ovakvu izjavu: U Crnoj Gori sam rođen i u njoj, nažalost, živim. I to je ona tačka koja prekida razgovor! Naime, kod nas, kad je neko u koreti, radije se ćuti… Kako komunicirati sa osobom koja do te mere poistovećuje vlast i zavičaj da, ucveljena, emituje jedinstven i kontinuiran talas prezira i mržnje?

Kako je, dakle, KV način razgovora pao ispod nivo koji se neguje u kolumni Deveti krug i listu Danas, prekidam dijalog na ovim stranicama. A nas dva Crnogorca možemo ga nastaviti na domaćem terenu. Nek nam je sa srećom!

Dr ing. Vukota M. Babović, prof.


← Voluminozna irelevantnost · Sećanje na sjećanja →