RADOSNI SUNOVRAT

Kragujevac je u ono vrijeme, do Titove smrti i skoro deceniju poslije, bio ’crveni grad’. Simbol prosperiteta radničke klase. Zastava slobode za običnog čovjeka. Zastava ’Zastave’. Grad ljudske solidarnosti. Centar emisije bratstva i jedinstva. Izvor karavana prijateljstva koji su hrlili prema Karlovcu, Bugojnu, Ptuju…

Zaštićen tužnom odorom sjećanja na njemačko-ljotićevska zvjerstva, ubistva đaka i njihovih roditelja, Kragujevac je bio mjesto pobožnog okupljanja, hodočasnici su dolazli sa iskrenim saosjećanjem. U Šumaricama su se održavale tužne svečanosti svakog 21. oktobra, uz poetska i muzička originalna pregnuća da se jedna tragedija preobrati u rast kulture i procvat čovječnosti.

A onda je ta svijetla tradicija socijal-demokratije počela da gasne. Neoliberalizam je odlučio da izbriše pomisli na neprofitabilna ’bulažnjenja’ i ideale Dimitrija Tucovića.

Isti ljudi koji su visoko dizali crveni barjak radničkog bunta sada su iz prljavih kofi pljačkaške privatizacije premazivali sjajne simbole prošlosti u prljavo mrku masne laži-farbe. O, sa kakvim poletom su srali na sve što je stavljeno na lomaču novih bogatunskih pravednika! Sa neviđenim entuzijazmom dali su se u slobodni pad sunovrata. Radosno su i kreativno pomagali sopstvenu propast. Ta brzina preobraćenja! Ta iskrenost samousmrćenja! To vulkansko posipanje pepelom, to komunističko nošenje česnice u crkvu. To klanjanje vlahovićima koji im rasprodaju fabrike i imovinu sticanu decenijama. To samošutiranje na ulicu đe oduševljeno ruše pekare za koru hljeba koju ištu njihova sve gladnija đeca. To požrtvovano plivanje kroz okean hiperinflacije.

Kragujevčani su pronalazili formulu najbržeg pada u ništavilo rata, beznađa, nemaštine, otuđenja.

Korifeji radosnog sunovrata.

Svaki bivši neverko (građani su govorili: Radojko, ne bez razloga) bijaše devedesetih Verko. Četničkog nekog potrčka bilo je lakše naći od brabonjka u toru! Sve što je bilo socijalističko preko noći postade zadušno, velimirovićko, zadimljeno, populističko, šovinističko, puškarsko, ratnohuškačko, četničko-ogovaračko, espeovsko.

Sve na stranu, ali ta plitkost transformacije i silina njene inauguracije – neće se lako zaboraviti.