MI IDEMO SMJELO

Prvog maja 2007. izašli smo na groblje budimsko. Okupili smo se oko spomenika partizanu Milošu Baboviću i njegovoj supruzi Dragi. Jednog momenta, u tišini, unuk Miloš Mlađi Babović pustio je sa mobilnog telefona pjesmu Mi idemo smjelo.

Za trenutak, vrijeme je stalo i mi smo vidjeli naše živote u autentičnom svijetlu.

Sad se sjećam da se niz petokraku od riđeg mermera slivala kapljica kiše.

Ima smisla kad unučad oplemene prošlost.

Generacija između prosto je tranzicija.