FILOZOF DIVJAK

Slobodan Divjak je objavio članak “Spajanje suverena i patrijarha u ličnosti Mila Đukanovića” u listu Danas 26. juna 2019. Članak je u funkciji odbrane šovinističkog stava da Crnoj Gori ne treba dozvoliti rešenja koja su već na snazi svuda u okolini Crne Gore. Kako to?

Postoji Srbija i njena Crkva, kos uz kos. Rumunija i Rumunska crkva. Makedonija i Makedonska crkva, Bugarska i Bugarska crkva, Grčka i grčka crkva. Sve kos uz kos. I tu leži opasnost. Da ne nabrajam više; suština je u praksi koja se razvija mimo ustavnih rešenja tih država (odvojenost crkve od države – sekularni princip). Nijesu Crnogorci izmislili hipokriziju tipa: postoji državna crkva, istog imena kao i država. To jest, crkva je krpelj na debelom dupetu države. Dupe plus krpelj zove se simfonija. Postoji simfonija Srbije i SPC. I u svim državama Balkana isto, bez izuzetka. Po Divjaku, ne postoji krpelj koji bi se zalijepio da crnogorsko dupe (niti će postojati).

Filosofija je ljeporečivost koja nije bez draži. To valja imati na umu. I kod Divjaka nalazimo opštu maglu rasprave: više je sporno ono što se sistematski prećutkuje od onog što se na papiru analizira. Ukratko, samo dva potpitanja za skrupuloznog mislioca: a) Kako Slobodan ocjenjuje karakter Bitke na tri božića u PSR, ima li težinu analiza Milovana Đilasa po tom pitanju? B) Kako Slobodan ocjenjuje postupke da se na kraju PSR pale kuće u CG i u njima majke s đecom, a da taj zločinački performans okupacione sile mora da posmatra u dvorištu vezana Baba unučadi?

Traže se odgovori na ova pitanje (ima još takvih pitanja) koje će datijedan direktor Međunarodne filozofske škole Felix Romulia. Odgovora nema i čini se neće ih skoro biti. U međuvremenu, Milo je diktator i patrijarh, idemo dalje.

Za pravo prijateljstvo između suverenih država Srbije i Crne Gore neka se založe istaknuti filozofi. Tada ćemo ih uistinu doživljavati kao slobodane, a ne kao divjake.